"Bestiarivm" izložba slika buzetskog umjetnika Srećka Sabljaka simbolički nazvana prema prostoru za životinje u starorimskom cirkusu, otvorena je u izložbenoj dvorani Zavičajnog muzeja, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda".
Rodom iz Siska, Sabljak je završio školu primijenjenih umjetnosti, unutrašnju arhitekturu, a u Istru je došao 1991. godine pa se svojim sumještanima predstavio sa 60 slika maloga formata u kojima tematizira istarski krajolik kakav je bio u vrijeme njegova dolaska u Istru prije 25 godina, a kakav je on danas.
Srećko Sabljak je na svome slikarskome putu, koji samo u mikrokozmosu Istre i Buzeta traje već 25 turbulentnih godina, stvorio veliki broj crteža i slika različitih motiva i ciklusa u različitim likovnim tehnikama, rekao je govoreći o Sabljakovom stvaralaštvu kustos Zavičajnog muzeja Saša Nikolić. Naglasak je stavio na autorovo neposredno okruženje istarskog krajolika kojemu se svih tih godina iznova vraća, uvijek pronalazeći nove i uzbudljive motive.
- Krajolik kakav je bio u vrijeme njegova dolaska u Buzet i Istru odavno više ne postoji - mijenjao se utjecajem prirode i čovjekovih intervencija. Ta činjenica i odnos Srećka Sabljaka prema izmijenjenom krajoliku u tih 25 godina njegova življenja u Istri tema su šezdeset izloženih slika koje, zanimljivo, odgovaraju i broju njegovih godina života, i gotovo su ilustracija mijena, malog formata. Nazvati izložbu "Bestiarivm" u tim okolnostima i nije, rekli bismo, bez vraga. Mnoge od tih mijena i promjena u pitoresknom, mirnom i pitomom pejzažu inicirao je i proizveo baš čovjek svojim nemarnim i ponešto bahatim odnosnom do okoliša. Kako sam autor često ističe "krajolik koji je zatekao svojim dolaskom odavno više ne postoji, a sela su devastirana". Takozvana "autohtona istarska kuća s bazenom" i svojevrsna "toskanizacija", najbolja su ilustracija promjena i svojevrsnog "uneređenja" okoliša uslijed okolnosti na koje se ipak moglo i vjerojatno moralo utjecati ne bi li Istra u najvećoj mjeri ostala onakva kakva je oduvijek bila, istaknuo je Nikolić.
U predgovoru kataloga objavljen je tekst samog autora kojim pod naslovom "Zaljubiti se u Istru, isto je što i u tuđu ženu", u formi pisma iskazuje svoja unutarnja previranja. "Draga moja, pišem ti svoje prvo, a možda i jedino ljubavno pismo. Prošlo je 25 godina od kada sam te prvi puta ugledao i zaljubio se u tebe. Tvoje zavodničke vrline i strasti nepovratno su otkidale dio po dio mene. Ostavio sam ti svoje najbolje godine, a s njima su otišli i meni dragi ljudi, sve postaje prošlost, a ni sjećanja nemam više s kime podijeliti, sve se raspalo i sve će jednom nestati…". (G. ČALIĆ ŠVERKO)