Kad je prije četiri i pol mjeseca Andrej Panadić ustoličen za novog trenera Istre 1961, 15. u prvoligaškoj povijesti kluba, ni oni najveći pesimisti nisu mogli pretpostaviti da će se četiri i pol mjeseca kasnije brojka 15 koristiti u nekom drugom kontekstu. Naime, u 15 utakmica pod njegovim vodstvom "zeleno-žuti" nisu uspjeli upisati niti jednu pobjedu, čime se Panadić svrstao uz bok Tucka, Jarnija, Mršića, Lasića i Miše, petorke koja također nije osjetila draž pobjede na klupi pulskog prvoligaša. Međutim, najveći problem leži u činjenici što su oni ukupno vodili 15 utakmica na kojima su zajedničkim snagama osvojili pet bodova, isto koliko i Panadić ovog proljeća. I gol-razlika je praktički ista, jer su pod vodstvom petorice "bivših" Puljani postigli šest, a primili 26 pogodaka, dok su Panadićevi puleni protivničku mrežu zatresli četiri puta, a istovremeno je njihova "probušena" 24 puta.
Na ovu poraznu statistiku možemo slobodno pridodati i kartone, 101 žuti i četiri crvena što su ih pulski nogometaši prikupili u ovom prvenstvu. Nemoć, nesigurnost, neodlučnost, nervoza, svega je tu bilo i više je razloga koji su doveli do takve "učinkovitosti", no sigurno da nije dobar pokazatelj trenutačne situacije kad se u jednom od rijetkih segmenata u kojem su prijašnjih sezona "zeleno-žuti" bili pri vrhu hrvatskog nogometa, sad nalaze na samom dnu. Opravdanje ovom prilikom ne može biti ni sudački kriterij koji je dovodio do prigovora, a oni su sa sobom povlačili kartone. I prijašnjih su sezona "ljudi u crnom" krojili pravdu na štetu Puljana, ali nikad nije bilo ni približno toliko kartona, što također ima veze s igračkim kadrom kojim se raspolaže, jer kad ne možeš parirati kvalitetnijim protivnicima, ne preostaje ti ništa drugo nego da ih zaustaviš na nedozvoljen način. I za to budeš kažnjen. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU