Vjerojatno jedini mladi izvodac koji, gdje god da se pojavi, izaziva negativne reakcije mlade publike i prima prijetece e-mailove, te biva sretan takvim odvijanjem dogadaja, jest Igor Zenzerovic, mladi pulski kantautor s trenutnim prebivalištem u Rijeci koji gaji poseban ljubavni odnos s apsurdom i umjetnickim djelom Johna Cagea.
- Ideja o nastupanju se rodila 2006. godine dok sam slušajuci skladbu «Ottocento» Fabrizija De Andrea pri kraju cuo uvod «Barkarole» Cajkovskog. Poceo sam slušati klasiku i na kraju došao do Johna Cagea, veli Zenzerovic, opisujuci svoju fasciniranost Cageovim videnjem glazbe i tonova, koje je naposljetku htio podijeliti s ostatkom mladih Puljana.
- Tako sam poceo eksperimentirati s tonovima, glasovima i rijecima, jer sam mislio: «Ako se meni svida kao, tada, 17-godišnjaku, zašto se ne bi svidjelo i nekom drugom, mom vršnjaku ili starijem», zapitao se Zenzerovic. - Kao ljudima, trebaju nam pravila za komunikaciju da se ne bismo krivo razumjeli, no smatram da u umjetnosti, ciji su glavni pogon emocije, treba zaobilaziti ta pravila, treba ici van okvira, kaže Zenzerovic, dodajuci da se primjerice bavi slikarstvom, a ne glazbom, slikao bi izvan platna, jer se, veli, ne voli ogranicavati.
Igor je inace student na Pravnom fakultetu u Rijeci, a na pitanje cime se još bavi odgovara da voli pisati djela za kazalište, a zadnje zgotovljeno nosi ime «Abpsurd, apbsurd (ili neka avangard spika)». U svom repertoaru broji cak 238 autorskih skladbi, od kojih vecinu žanrovski opisuje kao klasiku ekspresionizma i musique d' realism. O svojim planovima Zenzerovic kaže da bi volio ostvariti gore navedeno dramsko djelo, koncert-performans i snimiti album neoklasicne glazbe u kojem bi se našao cijeli spektar žanrova, od bluesa do tehna, ili barem u suradnji s omanjim zborom i orkestrom snimiti svoju skladbu «Vos vocali ad absurd». Nažalost, kaže, nema financijskih mogucnosti za kvalitetno snimanje.
- Glazba u Puli se temelji na punktiranim ritmovima, izlizanim rifovima i tekstovima koji se tek površno doticu vecinom ljubavne i socijalne tematike. Bez stvarne dubine i konkretnijih informacija o temi, oštar je Zenzerovic u svom pogledu lokalne scene. Takoder nam je otkrio svoj propali plan za organizacijom «Na zelenjavi» festivala, ciji je cilj bio okupiti mlade bendove da sviraju u prirodnom krajoliku u akusticnoj, unplugged verziji, no svi su bendovi odbili zbog svoje ovisnosti o struji, a ni Grad nije imao previše sluha za manifestaciju. Dok je koncert u Šijanskoj šumi ipak došlo poslušati «šest ljudi i dva breka», drugi koncert, u ruševinama iza zgrade Italuniona, osmišljen kao parodija na izlizana mjesta na kojima se u Puli može nastupiti, nije ni uspio održati buduci da se inicijativa nije svidjela Gradu koji ga je ljubazno odbio.