U grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus otvorene su tri samostalne izložbe: "Šutljivi" Miše Filipovca, "Ljepši svijet" Slavice Marin i "Hologrami stanja" Tereze Pavlović.
Voditelj galerije Eugen Borkovsky opisao je izložbu Miše Filipovca kao niz scena izvedenih kombiniranom tehnikom na papiru.
- Ove radove u ovom sastavu, na ovaj način, možemo doživjeti jedino u galerijskom prostoru, radovi se predstavljaju sklapanjem privremene cjeline. Filipovac uzima poznatu životinju kao motiv za likovni zapis: pripadnike srnećeg roda koji označava slobodu koja se manifestira neposjedovanjem osobnog a koji ima neprijatelje, kaže Borkovsky.
- Teško se prihvaća činjenica da se identitet mora sagledati kao proces, a ne zbirka pravila. Zamislimo da umjesto srna na radovima nađemo ljude - tumačenje bi moglo izazvati nelagodu.
Kaže da priča, možda, počinje razbijenim nosom mladića, ali zato završava prikazom preparirane glave jelena u građanskom prostoru čime autor gradi obujmicu za cijeli projekt jer, umjesto glave, mogla je biti urna.
Slavica Marin u "Ljepšem svijetu" ostaje vjerna ekološkim temama pa i ovaj put radovi su od biološki teško razgradive materije: PVC folije čime Marin šalje jedno upozorenje. Tehnika ostaje pletenje, a format odgovara gabaritima galerije. Ideja oblikovanja prostora problematizira nesigurnost postojanja, pojmovi "identitet" i "lokacija" se miješaju.
- Ukoliko smo osviješteni te izuzmemo fanatizam nacionalnih ideja, shvaćamo da je individualni lokalitet ovdje, ali i negdje drugdje. Uviđamo da osobni prostor nije oblik, već otvoreni okvir ispunjen prazninom. Iako rad djeluju bogato, u pitanju je minimalizam. Ovaj projekt snažno promišlja o vremenu u kojem živimo. Ovdje je izgovoren apel masovnoj kulturi. Estetika divljeg kapitalizma nije u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se sve više informacija, a sve manje značenja. Bježi se u prekomjernu potrošnju, hedonizam ali koji ne donosi zadovoljstvo, a rezultat je nebriga o posljedicama eksploatacije resursa, ističe Borkovsky.
Tereza Pavlović pak u "Hologramima stanja" upotrebljava umjetnost kao egzistenciju u što je moguće čišćem stanju, svjedoči da su elementi kreativnog rada, materijal i stvaralački proces nedjeljivi.
- Ova umjetnica nakon mnogo godina uspješnog, aktivnog bavljenja likovnim izražavanjem, ponovno čisti registre htijenja i vraća se evokaciji samog smisla kreativnog čina. Naša, zapadna civilizacija oduvijek je imala tendenciozan pristup odnosu pasivno-aktivno predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti, umjesto kao djelatne principe, kaže Borkovsky.
Dva niza ovog, najnovijeg ciklusa, osim kolorom, razlikuju se i činjenjem na podlozi. Grupa radova, na kojima plavetnilo decentno buja nosi ideju slikarskog rada. Na njima prevladavaju tonovi, nakupine koje asociraju na element zrak ili vodu. Drugi niz odlikuje dramatična gestualna intervencija koja često čak i zahvaća podlogu.
Obje grupe dramatično se preklapaju u energiji kreativnog, tijekom postupka i u rezultatu. Poziv umjetničkom oblikovanju ona doživljava kao poziv, a ne kao posao dok dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma, zaključuje Borkovsky. (M. RADIĆ)