Drugi put unutar samo deset dana, nogometaši Istre 1961 pohodit će maksimirski stadion na kojem će danas, s početkom u 15 sati, odmjeriti snagu s Dinamom. Prethodni ogled ovih dvaju suparnika, odigran 29. studenog u četvrtfinalu Hrvatskog kupa, završio je pobjedom domaćina od 4:2, a sve osim trijumfa "modrih" u današnjem prvenstvenom dvoboju bilo bi poprilično iznenađenje. Pogled na ljestvicu na kojoj lider Dinamo ima 28 bodova više od pretposljednje Istre 1961 potvrđuje takve prognoze, a niti tradicija ne ide na ruku "zeleno-žutima".
Naime, na dosadašnjih 17 prvenstvenih utakmica odigranih u Zagrebu, Dinamo je upisao 15 pobjeda i dva remija, uz gol razliku 49:8. Prvi put Puljani su do boda stigli 23. travnja 2005. godine, a drugi im je to put pošlo za nogom 18. studenog 2016. godine, što znači da bi, nastave li u tom ritmu, sljedeći pozitivan rezultat mogli dočekati tamo negdje na proljeće 2028. godine. No, bez obzira na pesimističke prognoze, kao i na situaciju u klubu koja je sve, samo ne idealna, u redovima pulskog prvoligaša drže se one da nada posljednja umire i shodno s time na maksimirski travnjak nemaju namjeru istrčati s bijelom zastavom.
Navikao bez plaće
- Ove smo sezone uzeli bod Dinamu na "Drosini", pa na vidim razlog zašto to ne bi probali ponoviti i na Maksimiru. Ni tri nam ne bi škodila, ali bod izboren na gostovanju kod vodeće momčadi lige bio bi odličan rezultat koji bi nas u potpunosti zadovoljio. Dinamo će danas biti apsolutni favorit, svjesni smo toga, ali znamo i mi igrati nogomet i sigurno se nećemo predati bez borbe. Idemo se "potući" s njima, pa što bude - rekao je Marijan Ćorić, golman Istre 1961 kojem danas definitivno neće biti dosadno na terenu. - Svaka utakmica za nas golmane teška je na svoj način, kako ona na kojoj imamo puno posla, tako i ona na kojoj nam protivnik jednom-dvaput zaprijeti. Sve se uvijek svodi na isto, da dobro odradimo svoj posao i pritom nastojimo ne napraviti neku veću pogrešku. Dinamo ima puno kvalitetnih pojedinaca koji nam mogu zaprijetiti, poput Henriqueza koji mi je prije deset dana zabio tri pogotka. U dva se navrata našao u pravo vrijeme na pravom mjestu, jednom je majstorski pogodio, ali bez obzira na to, ja kao najveće opasnosti danas ipak vidim Soudanija i Olma.
S druge strane, premda se očekivalo da će Darko Raić Sudar danas na raspolaganju imati jaču momčad od one koja je istrčala u Kupu, odlasci igrača u tome su ga onemogućili. Onaj koji je započeo egzodus s "Drosine" bio je Risto Mitrevski, igrač kojeg s Ćorićem povezuje činjenica da mu je i prošli klub zapao u financijske probleme. Kako izgleda kad mjesecima ne dobivaš plaću Mitrevski je osjetio u Metalurgu, a Ćorić u Parmi.
- Nije mi ovo ništa novo, mogu reći da sam već i navikao te se sa situacijom nosim tako da idem dan po dan, radim svoje i čekam što će se dogoditi. U Italiji mi je bilo puno teže, jer sam bio bez ikoga svog u stranoj zemlji, a plaće nije bilo duže nego ovdje, čak godinu dana. Preživio jesam, ali na kraju sam ipak otišao iz Parme dva mjeseca prije kraja sezone jer jednostavno više nisam mogao izdržati cijelu tu situaciju - istaknuo je Ćorić. - S te mi je strane sada ipak donekle lakše, jer sam doma, imam gdje živjeti i što jesti ako već para nema, dok su Mitrevskog financijski problemi zatekli u drugoj zemlji i to je skroz druga priča.
Budućnost kluba
Odlaskom Ivice Ivušića, Ćorić je ostao jedini seniorski golman u klubu.
- U ovom trenutku mi je bilo najvažnije da ugrabim nastupe, jer s njima donekle lakše podnosim cijelu ovu situaciju. Činjenica da sam ostao sam ne predstavlja mi neki poseban pritisak te ne razmišljam o nekakvim kiksovima niti se štedim pri intervencijama, ne bih li se tako sačuvao od eventualne ozljede. Idem utakmicu po utakmicu i za svaku se nastojim što je moguće bolje pripremiti i potom je odraditi najbolje što mogu - naglasio je Ćorić. - Ako se, ne daj Bože, dogodi nešto nepredviđeno, Orbanić uvijek može uskočiti jer je riječ o odličnom golmanu, premda je još jako mlad. Sa svoje 22 godine ja sam u jednu ruku budućnost kluba, no on je to doslovno jer je pet godina mlađi od mene.
Kako Orbanić još uvijek ide u školu, često mu se zna dogoditi da zbog nastave ne stigne na jutarnji trening i onda Ćoriću u pomoć mora uskočiti trener golmana Blaž Bugarin.
- Istina, kad imamo šuterski trening s puno udaraca po golu, Bugarin me malo zamijeni, usto ja malo stisnem zube i uspijemo odraditi sve što je zacrtano. S te sam strane zadovoljan kako guram, a isto sam tako i zadovoljan kako sam odradio ove utakmice otkad sam stao na gol, premda uvijek može bolje - svjestan je Ćorić, koji se malo osvrnuo i na atmosferu u svlačionici. - Poslije svake pobjede normalno je da je i atmosfera dobra pa je takva sada vladala i kod nas nakon utakmice s Rudešom, ali ako maknemo sa strane te stvari koje se tiču rezultata, tako nam je, kako nam je. Svi znaju sve i smatram da je nepotrebno uopće pričati o tome kako se mi igrači osjećamo i što proživljavamo.
(Ivica CEROVAC)