Premda se u sezoni još nije upisao u listu strijelaca, premda se po minutaži nalazi tek na devetoj poziciji klupske rang-liste i premda je od 23 utakmice odigrao samo 15 te pritom s dvije bio iznesen na nosilima s terena, Milan Đurić je jedna od najčvršćih karika današnje Istre 1961. Kad je Đurić u pravoj formi i kad igra kako on zna i umije, onda i "zeleno-žuta" momčad poprima neku drugu dimenziju. To je činjenica koja je i nogometnim laicima davno postala jasna pa tako nikoga ne treba začuditi podatak da nakon što je Đurić po prvi put u ovoj sezoni teren zamijenio klupskom ambulantom, pulski prvoligaš nije upisao niti jednu pobjedu. Istini za volju, vratio se Đurić na travnjak u smiraj sumornog prvog dijela sezone, no vidjelo se da još nije zaliječen i da je daleko od prave forme, ali čak i da je bio u "top" izdanju, teško bi mogao nadomjestiti sve ono što u tim trenucima nije štimalo u pulskoj momčadi.
Uslijedila je zimska stanka, napunile su se baterije i premda mu je noga nakon treninga i dalje znala nateći, a bol je još uvijek bila prisutna, Đurić je stisnuo zube i od prvog dana priprema krenuo s radom. Znao je da mora nadoknaditi propušteno bez obzira što bi se "uspomena" na Gorana Rocu još uvijek s vremena na vrijeme javila i stoga nije tražio nikakvu poštedu, naporno je trenirao kako bi bio spreman na terenu odraditi svih 90 minuta i kad su "zeleno-žuti" na otvaranju sezone stigli u Gradski vrt, mogli su se vidjeti plodovi tog rada. Bio je Đurić prvo ime te utakmice, ali jednostavno mu nije bilo suđeno da susret s Osijekom okonča na način da nakon posljednjeg sudačkog zvižduka na svojim nogama išeta s terena. Malo je nedostajalo, tek nekoliko minuta, no onda se ukazao Mile Škorić i prekršajem za koji se u nekim "normalnim" ligama zbrajaju utakmice kazne, a u našoj "teksaškoj" prođe samo sa žutim kartonom, otvorio mu novo bolovanje. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU