ICTY: Presuda Vojislavu Šešelju 30. listopada

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će 30. listopada ove godine prvostupanjsku presudu vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju optuženom za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata, objavio je ICTY danas odluku predsjednika vijeća Jean Claudea Antonettija. Suđenje Šešelju završilo je u ožujku prošle godine nakon nešto više od četiri godine izvođenja dokaza. U završnim riječima haaško je tužiteljstvo zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata.

"On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka", kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen, poručivši da je Šešeljeva odgovornost dokazana izvan opravdane sumnje.

Šešelj (59) je optužen za ratne zločine počinjene u razdoblju od 1991. do 1993. Tužiteljstvo tereti Šešelja da je, zajedno s drugim sudionicima zločinačkog pothvata predvođenog bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, pokušao uspostaviti novu srpsku državu na dijelovima Hrvatske, BiH i same Srbije kroz progon pod patronatom države, koji je uključivao ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i Muslimana. Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju "velike Srbije" sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon Hrvata i Muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, poručilo je tužiteljstvo. Uz to organizirao je na tisuće dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i BiH gdje su činili zločine.

Nakon tužitelja Šešelj je u svojim završnim riječima iznio svoj uobičajeni repertoar tvrdnji da je Haaški sud antisrpski i plod zavjere zapadnih sila te da obavještajne službe tih zemalja 'napadaju' na njegovo zdravlje u pritvoru. Sucima je ponudio i teorije da je zločin u Srebrenici podmetnut Srbima te da su ga osmislili francuski i američki obavještajci kako bi se stvorio povod za bombardiranje Srba, a da je zločin na Ovčari produkt dogovora Hrvatske i JNA kako bi se ishodilo međunarodno priznanje Hrvatske. Završne riječi iskoristio je i kako bi sucima objasnio da su Hrvati u stvari katolički Srbi, a Slavonci Slovenci, a uspio im je čak i pročitati skoro čitavi tekst Marseljeze. Iako je istaknuo da nema pravnih osnova za osuđujuću presudu Šešelj je na kraju završnih riječi sucima poručio da je u skladu s očekivanjima "gazda suda" u njegovu slučaju doživotna kazna zatvora primjerena. Nakon toga zatražio je ukidanje pritvora i najavio da iz Den Haaga ide "direktno u slavu".

Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci koji su se nakon njegovih govora u Skupštini u Beogradu u travnju 1992., kada se zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, te na mitingu u Hrtkovcima u svibnju '92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići, počeli iseljavati u strahu i uz prijetnje. Iz Hrtkovaca je odselilo oko 700 od 1.000 Hrvata.

Pred sucima su se smjenjivali svjedoci koji su govorili o svom strahu nakon Šešeljevih huškačkih ratnih izjava i Šešeljevih govora među kojima i ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac koja ga je slušala na radiju kako potpiruje svoje dobrovoljce. Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, "srpske zemlje" u Hrvatskoj i BiH. Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i njegovi govori iz 1991. - od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se "kotrljati glave" preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj '91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice "velike Srbije", zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve.

Obrana granica "velike Srbije" na području Hrvatske bila je važnija "nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve - pa "tko im je kriv - htjeli su rat, imaju rat", kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da "nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara", a kako su tužitelji istaknuli - njegovi dobrovoljci "napravili su upravo ono što je Šešelj govorio". Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.

Šešelj je u haaškom pritvoru od 2003. i od prvog dana postupak protiv sebe u haaškoj sudnici ustrajno je pokušavao izvrgnuti ruglu i opstruirati ga, a na kraju je zatražio da mu sud isplati odštetu od 10 milijuna eura zbog dugotrajnog pritvora i kršenja drugih prava. U završnim riječima sucima je otkrio da se nije dobrovoljno predao, nego je u Den Haag doputovao da bi realizirao zajednički projekt s nizozemskom kraljicom, no u tome je onemogućen zbog uhićenja u zračnoj luci gdje ga je umjesto počasne garde i intoniranja himni, koje je očekivao, dočekalo stotinjak policajaca. Njegov boravak u pritvoru obilježile su i ozbiljnije zdravstvene teškoće tako da mu je početkom prošle godine ugrađen potkožni defibrilator kako bi se regulirao rad srca. (Hina)


Podijeli: Facebook Twiter