Ići Mići - krpene lutkice za velike i male

Olivera i 'ićimićice', a prva slijeva je Helga (Dejan ŠTIFANIĆ)
Olivera i 'ićimićice', a prva slijeva je Helga (Dejan ŠTIFANIĆ)

Dunja se sunčala u majušnim dječjim kolicima, Cvita je pak gledala je li dolaskom prvih zraka sunca nešto procvjetalo u vrtu, a plavuša s mačkastim ružičastim naočalama čekala je ime. I dobila ga je od Dejana, fotoreportera Glasa Istre koji je ugledavši je rekao - Helga. Dakle, ne radi se o nikakvom izboru za miss, već o neobično očaravajućim krpenim lutkama koje osvoje svakoga tko ih ugleda. One su dio Ići Mići svijeta koji nas vraća u djetinjstvo na najljepši mogući način, pa ne čudi da se i odrasli nerijetko zaljube u te prekrasne lutke.

Iza Ići Mići imena na Facebook stranicama krije se 34-godišnja Olivera Toić, mama svih lutkica i majka dvoipolgodišnjih blizanaca Jelene i Jakova. Ovu svestranu diplomiranu profesoricu hrvatskog jezika Puljani pamte iz knjižare Castropola u kojoj je radila do njezina zatvaranja, no nakon toga i dalje radi kao voditeljica prodajnog dijela Sajma knjige u Puli i Monte Librića. No, eto, dogodilo se da se Olivera spontano, baš onako kako se događaju najbolje stvari u životu, iz svijeta knjiga preselila u svijet igračaka, a svoju ljubav prema kreativi i isprobavanju novih tehnika u novije (sve dragocjenije) slobodno vrijeme usmjerila je u izradu igračaka i ukrasnih predmeta.

- Nakon što sam rodila blizance, ostala sam tri godine na porodiljnom. Poslije početnog kaosa, kada sam se dobro uhodala, postalo mi je dosadno kod kuće. Krenula sam šivati stvari za moju djecu. Prvi je bio bavarin, pa mekane šarene krpene loptice, pa male životinjice, i onda su na red došle one, moje male ljepotice s kojima se družim oko pola godine, priča Olivera dok nam pokazuje prvu lutkicu Cvitu s ljubičastom vunenom kosicom.

Uslijedile su Rea , Mirta, Mia, Ksenija, Dunja, Leni, Sanja i gospodična Iva, a društvo im prave i krpeni dječaci poput Srđana, kao i jedna krpena kornjača i jedan uskrsni zeko.

- Svaka ima svoj karakter. A lice radim na kraju i to nekako definira karakter, koji je svaki put drugačiji, i to me strašno zabavlja. Baš sve radim  i šivam ručno, a  oči i usta vezem, tako da djeca ne mogu progutati ništa, priča o svojim lutkama Olivera, za čiju joj izradu treba oko dva dana, jedan za tijelo, a jedan za odjeću i cipele koje se mogu skidati i mijenjatina lutkici koja nije ni tako mala, već je "visoka" 45 centimetara. (Piše Lara BAGAR)

CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter