Istra bi se mogla naci u nuklearnom okruženju. Kao što smo pisali, talijanska vlada planira 2014. opet poceti s gradnjom nuklearki, i to njih cak 11, od kojih su tri potencijalne lokacije na stotinjak kilometara zracne linije od istarskog poluotoka, s tim da bi najbliža mogla biti u okolici Monfalconea.
Od lanjske jeseni u Hrvatskoj nema moratorija na izgradnju nuklearke jer je takva mogucnost dopuštena usvajanjem Strategije energetskog razvitka Hrvatske do 2020. godine. Hrvatska, odnosno HEP, suvlasnik je nuklearke u Krškom, gdje slovenska strana planira gradnju drugog bloka.
Energetski strucnjak dr. Slavko Krajcar, koji je sudjelovao i u izradi hrvatske energetske strategije, veli da uvijek postoji strah od tehnologija, ali da su nuklearke realnost. Tako primjerice Francuska cak 75 posto svojih potreba za elektricnom energijom pokriva nuklearnim centralama. Italija i Austrija su imale embargo na gradnju nuklearki, od cega je sada Italija odustala i pocela sa svojim nuklearnim programom.
Do 2012. odluka o nuklearki u Hrvatskoj
- Nuklearke postaju stvarnost našeg okruženja pa vjerojatno i Hrvatske, kaže dr. Krajcar i naglašava da se iz obnovljivih izvora (vjetra, biomase…) ne može dobiti dovoljno energije. Tvrdi da se nuklearke grade i u Madarskoj i Bugarskoj, dok se u Njemackoj o njima šuti.
U Hrvatskoj se radi na programu provedbe energetske strategije do 2020., koji ce vrlo brzo biti gotov, a dr. Krajcar ocekuje da bi 2012. Hrvatska mogla donijeti odluku o gradnji nuklearke.
Smatra da bi Italija brzo mogla biti spremna za gradnju nuklearki, iako se moraju zadovoljiti vrlo strogi standardi koje propisuje Medunarodna agencija za atomsku energiju, ali istice da se u Italiji s istraživanjima i obukom strucnjaka nikada nije stalo. Sada ta zemlja kupuje velik dio potrebne energije u Francuskoj. Talijani imaju i puno elektrana na plin, koje se brzo grade i ulaganja nisu velika, ali kada naraste cijena plina, onda to malo gospodarstava može podnijeti.
- Zagreb živi blizu dvije nuklearke - Krškog i one u Madarskoj. Tako je i u cijeloj Francuskoj i drugim europskim zemljama. Ništa se vi u Istri ne trebate brinuti, kaže mr. Damir Subašic, predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva. Istice da je nuklearna tehnologija vrlo sigurna i sve naprednija, u svijetu je u pogonu 400-tinjak nuklearki i dogodila se samo jedna nesreca - u Cernobilu, za koji veli da nije bio klasicna komercijalna elektrana.
Gravitacijom protiv katastrofe
Uvjeren je da ce Talijani kada se odluce za gradnju nuklearki koristiti najmoderniju tehnologiju i vrlo jednostavna tehnicka rješenja i mehanizme koji nikada ne mogu zakazati. Tako se za što vecu sigurnost koriste osnovni fizikalni zakoni poput gravitacije.
- To se naziva inherentnom sigurnošcu jer ako nešto zakaže nuklearka se sama od sebe zaustavlja, na temelju zakona gravitacije i toga da topla voda ide gore, a hladna dolje, pojašnjava mr. Subašic, koji smatra da vrijeme nuklearki tek dolazi.
Ne vjeruje da cemo smanjiti glad za energijom, iako smatra da bi to trebalo uciniti. Termoelektrane su stare i one ce se zatvarati, a obnovljivi izvori energije nece biti dostatni.
Valter Poropat, direktor IRENA-e, nije mogao ništa komentirati jer je od nas prvi put cuo za mogucnost gradnje nuklearki u Italiji. Medutim, nametnula su mu se pitanja poput onog je li to sada postao dio energetske strategije Italije.
Dušica Radojcic iz udruge Zelena Istra porucila nam je da je na godišnjem odmoru, a nitko se nije javljao ni na telefone Zelene akcije niti Eko Kvarnera.
Inace, Zelena akcija je prije tri godine prosvjedovala pred talijanskim veleposlanstvom u Zagrebu protiv talijanske energetske tvrtke ENEL, odnosno zbog njenog investiranja u nuklearke u istocnoj Europi što bi moglo, kako su tvrdili, imati posljedice i po Hrvatsku. (Selvina BENIC)
Rupnik: Treba reagirati odmah
- A priori smo protiv i treba reagirati odmah. Gradani trebaju shvatiti
koja je to opasnost, a umanjuje se i vrijednost turizma, jasan je Josip
Anton Rupnik, predsjednik Zelene stranke-Zelene alternative.
Uvjeren je
da ce na sve to reagirati ekolozi iz Austrije, Italije, Slovenije i
naše zemlje, kako je ucinjeno i kod LNG terminala. Kaže da države grade
nuklearke na svojim rubnim podrucjima, da je javnost upoznata samo s
vrlo malim postotkom problema koji se pojavljuju u radu atomskih
centrala, havarije ne poznaju granice i da se, kao primjerice kod
razminiranja, neki problem pojavljuje samo jednom i - nikada više.