Tamo je davno spaljena vještica, a neposlušni su se bacali u tamnicu, danas se tamo bore vitezovi, pleše na suvremen način i izvlači iz zaborava istrijansko delo. Radi se naravno o Savičenti, Svetvinčentu, a ono što naselje izdvaja od obližnjih mjesta je jedinstveni kaštel Morosini-Grimani.
Uz njega se vezuje i priča o vještici Mariji Radoslović (u nekim spisima i Radolović) koja je, po predaji, spaljena u kaštelu. Bila je lokalna travarka i ljekarica koju su 1632., čita se iz sačuvanih dokumenata, susjedi, isti oni koje je do jučer liječila i kojima je pomagala, optužili za pakt s vragom i proglasili vješticom. Od teških optužbi Marija se nije uspjela obraniti, na mukama ih je priznala, nakon čega je spaljena na lomači u dvorištu kaštela.
Predaja pak kaže da je pravi razlog zapravo bilo njeno neprihvaćanje da stupi u ljubavnu vezu s jednim od Grimanija.
Inače, Savičenta je bila naseljena od prapovijesti. Rađanje naselja veže se uz samostan benediktinaca iz Ravenne na mjestu gdje je danas crkva sv. Vincenta na groblju. U 13. stoljeću naselje postaje feud pulske obitelj Castropola, a novo urbano središte utvrđena je građevina upravitelja. Poslije se feud bilježi i kao vlasništvo obitelji Morosini, Krotendorf te porečkoga biskupa.
Kaštel je kao utvrda postojao već u drugoj polovici 13. stoljeća. Morosinijevi 1485. završavaju obnovu zdanja te započinju preobrazbu mjesta u pravilno organizirano renesansno naselje s trgom i cisternom u središtu, koje uz kaštel zatvaraju župna crkva i lođa te ostale javne i stambene zgrade. U 16. stoljeću prelazi u ruke obitelji Grimani di Luca.
Oblik kaštela nije se bitno mijenjao ni pregradnjama nakon požara 1586. godine. Marino Grimani obnavlja tada spaljeni kaštel po nacrtu venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne. Ideja je bila, a i dan-danas ostala, da na tri kuta kaštela bude po jedna kula za kontrolu ulaza u grad, a na četvrtom palača sa sobama za gospodu i stanom kapetana. Unutar kaštela je osim širokog dvorišta bio stan upravitelja mjesta, skladište za javna davanja i municiju, oružarnica, prostorije za 200 mušketira i kopljanika te vrlo siguran zatvor pod zemljom. (piše T. GRBIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU