Sunce je konacno obasjalo motovunski festival, pa je sve živnulo u odnosu na proteklih nekoliko dana kada je kiša ometala projekcije i ostala dogadanja, cineci festival pomalo otužnim.
Današnji je dan zapoceo uobicajeno, na terasi hotela Kaštel, gdje su na jutarnji javni razgovor pozvana trojica clanova žirija filmske nagrade Bauer koja se dodjeljuje najboljem filmu s podrucja bivše Jugoslavije: slovenski redatelj Damjan Kozole (autor lanjskog motovunskog hita Slovenka), bosanskohercegovacki redatelj Faruk Loncarevic i kosovski redatelj Agim Sopi.
U zanimljivom jednosatnom razgovoru s direktorom festivala Igorom Mirkovicem i moderatorom Andreom Matoševicem otkrili su publici kakvo je pravo stanje u pojedinim kinematografijama bivše države te kakvim su se kriterijima ravnali prilikom selektiranja filmova koji su ušli u finalni izbor: „Majka asfalta" Dalibora Matanica, „Otac" Vlade Škafara i „Tilva Roš" Nikole Ležaica.
- Imali smo podjednaka mišljenja o filmovima, a jedino smo ostali podijeljeni oko dva najbolja ostvarenja, no uvijek jedan mora pobijediti, kazao je selektor Sopi napomenuvši da su tražili nešto što nije trend. Loncarevic je istakao da su se ravnali principima estetike i osobnog dojma.
Mirkovica je zanimalo kako je moguce da u najmladoj europskoj državi, Kosovu, u proteklih godinu dana nije snimljen nijedan film. „Još uvijek velik problem pricinjava financiranje", kazao je Sopi, ipak, „dva su filma snimljena u tom periodu, ali nisu još sasvim gotova". „Od uništenja Kosovo filma 1984. na Kosovu nije bio snimljen nijedan film sve do 2000. godine. Filmska infrastruktura je uništena, pa i danas imamo samo cetiri kino sale u zemlji. Ipak od 2004. je snimljeno pet-šest dugometražnih filmova i dvadesetak kratkih, pokrenuti su filmski festivali u Prizrenu i Prištini..."
BiH je ove godine producirala sedam igranih filmova, što je za nas nevjerojatan uspjeh, pohvalio se Loncarevic koji smatra da se filmaši s podrucja bivše Jugoslavije ne bi smjeli povoditi europskim tendencijama politicke korektnosti, vec se okrenuti originalnosti, energiji i autenticnosti.
Kozole je usporedio kvalitetu godišnje filmske produkcije s godišnjom kvalitetom vina, kako se ponese, a ovu je ocijenio „ne vrhunskom ,ali vrlo dobrom". Slovenska kinematografija protekle je godine publicirala najgledaniji slovenski film svih vremena „Gremo mi po svoje" Mihe Hocevara, a Kozole smatra da bi sami autori trebali imati u vidu da prave filmove koji se nece ograniciti na državnim granicama.
U slovenskoj su kinematografiji sve cešce koprodukcije s hrvatskim filmašima, kazao je Kozole, a prisutni su se složili kako je buducnost filma s ovih prostora na prirodnim koprodukcijama, ali ne i na onima s „parazitskim koprodukcijskim kucama". Loncarevic smatra da bi se domaci film trebao poduprijeti zakonima kojima bi se projiciranje stranih filmova trebalo omjerom vezati s prikazivanjem domacih filmova.
Agim Sopi trenutno radi na postprodukciji novog filma „Agnus Dei",
Kozole radi na montaži cjelovecernjeg dokumentarnog filma o djeci izbrisanih,
dok se Loncarevic trenutno uglavnom bavi kazalištem.
Srijedu navecer obilježila je kiša, ali i pojedinci koji su bili dovoljno hrabri pogledati dvosatnu projekciju filma u kabanicama na glavnom trgu pod kišnim nebom za što ih je preostala publika koja se smjestila u klimatizirano zatvoreno kino Bauer, kao i Još manje kino, nagradila zasluženim pljeskom, a cestitao im je iBart Van Langendonck, producent odlicnog filma koji se te veceri u udarnom terminu gledao.
Spomenimo da film uz makinacije u prehrambenoj industriji problematizira traume iz djetinjstva i njihovereperkusije u daljnjem životu.Program je nastavljen prikazivanjem filmova „Posljednji cirkus" AlexadelaIglesie, „Žetve" njemackog redatelja Benjamina Cantua te „Životinjskog carstva" Davida Michoda. (Andelo DAGOSTIN)