I u 72. godini svaki dan prepliva uvalu Valdibora

Longino Sošić (A. POKRAJAC)
Longino Sošić (A. POKRAJAC)

Iako je prošla sezona kupanja, najstariji hrvatski natjecateljski plivač, Rovinjac Longino Sošić, i u 72. godini svakodnevno pliva svoju dnevnu dionicu. Nakon ranojutarnjeg trčanja kreće s nekadašnje željezničke stanice do Rta Muccia i uz povratak preko rovinjske uvale Valdibora prepliva gotovo dvije tisuće metara. Pliva od početka travnja do kraja listopada, a potom zimi, da bi održao kondiciju, produžuje trkačke ture na dnevnih pet do šest kilometara, ponajviše po park-šumi Zlatni rt.

Iza njega je još jedna natjecateljska sezona, u kojoj je plivajući sa znatno mlađim veteranima u Cro cupu odradio osam utrka u daljinskom plivanju. Nadmeće se uglavnom s plivačima koji su u pedesetim i šezdesetim godinama života jer kategorija preko sedamdeset ni ne postoji pa se zapravo natječe sam sa sobom. Sa sličnim "problemom" susreo se i na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu u talijanskom gradu Riccioneu, gdje je među znatno mlađim plivačima bio dvanaesti.

- Zadovoljan sam, jer još uvijek u kraulu preplivam tri tisuće metara za nešto više od 44 minute, odnosno samo pet sekundi manje no kada sam imao 60 godina, skromno komentira svoje rezultate Sošić. Inače, na svjetskom prvenstvu pliva na pet tisuća metara - na prvom je plivao sat i 33, a sada, sa 72 godine, sa sat i 55 sekundi prati mnogo mlađe plivače.

U Drugom svjetskom ratu ostao je bez oca pa se zarana osamostalio, a sport mu je u tome samo pomogao. Kada se oženio majka ga je savjetovala da se ostavi plivanja i vaterpola jer će ga žena napustiti. Tako je 1977. u 37. godini zaključio natjecateljsku karijeru. U međuvremenu je dobio tri kćerke, no more ga je i dalje stalno privlačilo. Kćerke su porasle i osamostalile se pa je samo čekao povod da opet počne plivati. Kad mu je 2001. umrla majka, kao spomen na nju počeo se ponovno natjecati, ovaj put u daljinskom plivanju.

- Sada su mi plivanje i trčanje ne samo užitak, već i terapija. Na liječničkom pregledu ustanovljeno mi je da imam degenerativne promjene na kičmi, zbog kojih mnogi završavaju u kolicima. Terapija mi nije trebala, a doktori su mi rekli da me spašava plivanje jer leđni mišići, koji su u punoj snazi, preuzimaju ulogu kičme. To mi daje dodatni poticaj za svakodnevno plivanje, kaže neumorni Longino. (piše A. POKRAJAC)


Podijeli: Facebook Twiter