Ustavni sud ukinuo je propise kojima su predsjednici i sjedišta Vrhovnog i Ustavnog suda štićene osobe, odnosno objekti druge kategorije i po kojima rezidencijalne objekte u vlasništvu države mogu koristiti predsjednik Republike, Sabora i Vlade, ali ne i Vrhovnog i Ustavnog suda. Radi se o odredbama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te Odluke o korištenju rezidencijalnih objekata, a te je propise, mijenjajući dotadašnje usvojila Vlada Zorana Milanovića, odnosno Sabor u ovom mandatu. Ustavni je sud zaključio da ukinuti članci spomenutih propisa sami po sebi nemaju veću praktičnu važnost za građane, ali su "ustavnopravno relevantni jer se preko njih prepoznaje i vrednuje" odnos zakonodavne i izvršne vlasti prema ustavnom načelu diobe vlasti i drugim granama vlasti.
U obrazloženju je Ustavni sud sadašnjoj vlasti dao poduku iz ravnopravnosti i istosnažnosti svake pojedine grane vlasti i upravo su to argumenti na kojima temelje svoju odluku. Tako Ustavni sud tvrdi da pristup ustrojstvu državne vlasti i načelu dio vlasti kakav je u Uredbi nije održiv u hrvatskom ustavnom poretku. "Ne postoji opća prevlast jedne grane vlasti nad drugima ili dviju grana nad trećom, a posljedično ni opća prevlast najviših predstavnika tih vlasti jednih nad drugima".
Sud je i u Odluci pronašao "ustavni poremećaj" jer Vlada može iznimno odobriti korištenje rezidencijalnim objektima i "pravnim i fizičkim osobama kada se radi o promicanju kulturnih, gospodarskih i drugih interesa Republike Hrvatske". Iz toga slijedi da se tim objektima mogu koristiti osobe izvan sustava državne vlasti, ali ne dopušta mogućnost da se tim objektima koriste, a to korištenje uključuje i protokolarne poslove, Vrhovni i Ustavni sud. U svojoj se Odluci Ustavni sud ograničio samo na pitanja koja se tiču diobe vlasti i zaključio da isključivanje dva suda "od mogućnosti korištenja rezidencijalnom državnom imovinom očito nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje". Odluka Suda o korištenju rezidencija odnosi se samo na korištenje tih objekata zbog provedbe aktivnosti koje imaju službeni karakter. U nadležnosti Ustavnog suda nije da izriče stajališta o tome treba li omogućiti boravak najviših državnih dužnostima u tim objektima u privatne svrhe, dakle godišnji odmor. No, odluči li Vlada dopustiti privatni boravak u tim objektima predsjedniku Republike, Saboru i Vlade, to mora dopustiti i predsjednicima Vrhovnog i Ustavnog suda. (Tihomir PONOŠ)