Državni proracun za rad vjerskih zajednica u zemlji godišnje izdvaja oko 400 milijuna kuna, a najveci dio novca odlazi Katolickoj crkvi. Ugovor izmedu Hrvatske i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima propisuje da ce država mjesecno iz proracuna izdvajati iznos za Katolicku crkvu u visini dviju prosjecnih bruto placa pomnoženih s brojem župa. Na osnovi tog ugovora Crkvi je ove godine namijenjeno 283 milijuna proracunskih kuna, pri cemu se Crkva u kolovozu odrekla 50 milijuna kuna u znak solidarnosti u kriznim vremenima.
U javnosti se ponovo postavlja pitanje uvodenja crkvenog poreza da bi se vjerske zajednice financirale iz džepova vjernika. Pet sindikalnih centrala, naime, medu 20-ak zahtjeva postavljenih Vladi ovih dana traži i uvodenje crkvenog poreza. Pred kraj ljeta takvu je ideju iznio i predsjednik Stjepan Mesic, ona je u javnosti bila aktualna i prije tri godine, no nikada se nije otišlo dalje od dnevnopolitickih rasprava o crkvenom porezu.
Sindikalne središnjice kažu da je Vlada ta koja treba osmisliti crkveni porez jer katolici, kao i pripadnici svake druge vjerske zajednice, trebaju sami sebe financirati. No zbog Vatikanskih ugovora Vlada ne može jednostrano donijeti odluku o uvodenju crkvenog poreza. Trebalo bi revidirati dokument, a Vlada nije nesklona ideji da se s Katolickom crkvom razgovara o njegovim izmjenama s obzirom na promijenjene gospodarske okolnosti. No, u strahu od reakcija javnosti ne želi sama pokrenuti pitanje revizije.
U svijetu je poznato više modela financiranja vjerskih zajednica. Savršenog rješenja nema. Iako bi crkveni porez za gradane bio pravedniji, Crkvi bi on mogao poljuljati financije. Primjerice, u Njemackoj se pokazalo da sve više gradana istupa iz vjerske zajednice jer ne želi placati porez. Taj model otvara i moralna pitanja. Naime, vjerske zajednice mogle bi se suociti s problemom proganjanja gradana koji ne placaju porez redovito. Takva situacija može se okoncati i odlaskom dužnika u zatvor zbog poreznog duga. I to je samo jedan element moguce rasprave o promjenama nacina financiranja vjerskih zajednica.
U Europi je financiranje vjerskih zajednica iz proracuna karakteristicno za Slovacku, Cešku, Grcku, Dansku, Rumunjsku, Luksemburg te djelomicno i Veliku Britaniju. Crkveni porez poznaju Njemacka, Austrija, Švedska, Finska, Island i Danska. Italija poznaje mandatni porez, odnosno gradani izdvajaju 0,8 od prihoda te svaki porezni obveznik odlucuje hoce li taj novac otici Crkvi ili ce se preusmjeriti u, primjerice, neke socijalne ili kulturne potrebe.