Nakon slucaja «vojni kamioni» na dnevni red stigla je i afera s nabavom vatrogasnih kamiona iz 2003. godine, tako da je DORH još u studenom prošle godine naložio MUP-u ponovno pokretanje kriminalisticke obrade ugovora izmedu konzorcija na celu s Daimler Benzom i ondašnje Vlade, u cije su ime ugovor potpisali ministri Ljubo Jurcic, Mato Crkvenac i Šime Lucin.
Pricu je u srijedu potencirala informacija o izvansudskom ugovoru izmedu Daimlera i SAD-a, kojim se njemacki proizvodac obvezao na isplatu više od 180 milijuna dolara naknade za kršenje americkih zakona o zabrani korupcije u medunarodnim poslovima. Medu zemljama u kojima se sumnjalo na Daimlerovu korupciju americki su mediji, uz dvadesetak drugih država, spomenuli i Hrvatsku.
Prica o nabavci vatrogasnih kamiona u mnogim elementima podsjeca na slicnu aferu kod vojnih kamiona, tek je iznos bitno drugaciji. Naime, ugovor s Debisom, kako je bilo ime konzorcija iza kojeg je stajao Daimler, na kraju je bio težak više od 800 milijuna kuna. I prvooptuženi u aferi vojnih kamiona, Berislav Roncevic, spominjao je da ne vidi što je spornije u nabavi vojnih kamiona u odnosu na vatrogasne.
Naime, Vlada je bila raspisala pozivni natjecaj za vatrogasna vozila u koji su ukljucili Tehnomehaniku i Debis. Tehnomehanika daje ponudu tešku 450 milijuna kuna za 210 vozila, dok Debis za isti broj traži nešto malo više od 600 milijuna. Nakon otvaranja ponuda i peripetija s mogucnostima isplate, jer je ispalo da su obje ponude bile skuplje no što se Vlada nadala, natjecaj je poništen.
Sredinom 2003. na zatvorenoj sjednici Vlade pada odluka da se u nabavu ide direktnom pogodbom, jer je taj posao i službeno oznacen od nacionalnog interesa. Tu nastaje komplikacija.
Naime, Vlada odlucuje uci u direktnu nagodbu s Debisom, unatoc boljoj cijeni Tehnomehanike, pod obrazloženjem da neka tehnicka rješenja domaceg ponudaca nisu u skladu s prvim natjecajem, kao i da se radi o poduzecu u stecaju.
Vlada u listopadu 2003. godine, niti dva mjeseca prije promjene vlasti, potpisuje ugovor s Debisom, no novcani je iznos ovaj put narastao na 800 milijuna kuna, još uvijek za isti broj vozila. Jedan od potpisnika tog ugovora, ondašnji ministar unutarnjih poslova Šime Lucin, tvrdi da je sve radio po odlukama Vlade.
Inace, u Daimlerovom konzorciju bilo je nekoliko tvrtki, a najjaca domaca medu njima bila je IM Metal iz Ozlja. Radi se o poduzecu koje je proizvodilo oružje, a s kojim se svojedobno ozbiljno povezivao i Zvonko Zubak. Nekolicina direktora tog poduzeca jedno je vrijeme bila pod istragom zbog šverca hrvatskog oružja po Europi, ali sve je prošlo bez podizanja bilo kakvog postupka.