Osjecaji su toliko mocni da su nas u stanju podici u visine i odmah zatim baciti u ponor depresije. No oni se izvan konteksta ipak ne bi trebali dijeliti u negativne i pozitivne. Sve što osjecamo ima svoju funkciju: stavi nas u stanje pripravnosti, uspostavlja odnose s okolinom... Zato je vrlo bitno razumjeti i prepoznati vlastite emocije.
Nepopravljivi romanticari ce se razocarati, ali znanost je dokazala da srce, zapravo, nema ništa s osjecajima. Sive stanice mozga igraju glavnu ulogu. Svaki osjecaj, bilo pozitivan ili negativan, dolazi iz glave.
U sklopu mozga djeluje tzv. "emotivni mozak" koja prima vanjske impulse, preraduje ih i aktivira tijelo. Primjerice, ako osjetimo strah, bježimo ili nam se noge paraliziraju, kad smo zaljubljeni, srce nam brže kuca ili se pojacava znojenje.
U takozvane primitivne emocije svrstavaju se strah, seksualno uzbudenje ili bijes. Njih kontrolira amigdale, mala jezgra sive mase koja se nalazi u unutrašnjosti mozga. Dode li do oštecenja na ovom dijelu mozga covjek više nije u stanju osjetiti "prvotnu" emociju, strah, ali zato može osjetiti srecu ili ljubav koja se nalazi u grupi složenih osjecaja u kojoj su i samilost, kajanje...
Uloga emocija
Anksioznost i zabrinutost - obrambene su emocije jer nas pripremaju na opasnost ili nemio dogadaj nakon cega smo spremniji ispravno odreagirati
Bijes i srdžba - takoder pomažu da se obranimo i ne dozvolimo zlostavljanje
Tuga i melankolija - Potrebne su nam da bismo mogli prebroditi šok zbog gubitka
Strast i nježnost - Neophodni su za stvaranje jakih i trajnih veza. Garantiraju i produžetak vrste
Entuzijazam i polet - Neophodni su da bismo zapravo bilo što ostvarivali
Gadenje i prezir - Cuvaju nas od situacija i osoba koje smatramo negativnima