Sjedite u uredu i smeta vam nagarena klima jer cete se prehladiti? Strah vas je propuha zbog otvorenih prozora? Je li vam uistinu baš tako teško ili samo toplotni udar i na vas djeluje izazivajuci nervozu jer niste u moru, ili bar pod borom uz hladno osvježenje nadomak obali?
Možda bismo trebali uvidjeti da nama ipak nije najteže, jer neki radnici kruh zaraduju u daleko ekstremnijim uvjetima. Upravo u takvim uvjetima rade mnogi uljanikovci, pogotovo na navozima na otoku gdje se metalni dijelovi ugraduju u gorostase.
Varioci, vezaci tereta (inbragadori), brodomonteri i ostali radnici na navozu, po zvizdanu slažu buduci brod. Neki u radnim odijelima s dugim rukavima, drugi, pak, i u debelim kožnim radnim odijelima. Srecom, u brodogradilištu su svjesni teških uvjeta pa radnicima dozvoljava cešce pauze i stalno konzumiranje vode.
Rad na užarenom asfaltu
Poznato je da godinama vec Herculanea tijekom ljetnih mjeseci za svoje djelatnike koji rade na održavanju zelenih površina organizira ranije radno vrijeme da bi izbjegli napore po najvecim vrucinama. Stoga kad vidite ljude u zelenim radnim odijelima da odmaraju u hladu, ne upucujte im kritike.
Ništa bolje uvjete trenutno nemaju niti gradevinari, zidari, keramicari na poplocavanju terasa, krovopokrivaci, konobari na terasama, radnici u kuhinji, dostavljaci teških kašeta i bacvi pica. Ili, pak, plino i vodoinstalateri prilikom vanjskih radova, a pogotovo oni koji moraju raditi u rovovima prometnica jer dok sunce prži, oko njih isijava užareni asfalt. Da bismo se uvjerili u teške uvjete rada, obišli smo radnike koji upravo plinoficiraju Ulicu Rimske centurijacije.
- Radimo normalno, od 7 do 16 sati, sa sat vremena pauze za rucak. Naravno, pokušava se što više uhvatiti hlada, ne izlagati se stalno suncu, nositi kape te piti što više tekucine. U prosjeku na poslu popijemo oko tri litre tekucine. Tako je kako je, posao se mora napraviti, kaže nam jedan od djelatnika u rovu.
Deset kilometara s poštanskom torbom
Dok sva zaprimljena pošta nije stigla na svoje adrese, vrijedni poštari ne staju. Dnevno svaki od njih propješaci oko deset kilometara te razdijeli, ovisno o danu, izmedu 10 i 30 kilograma pošte. Sunce prži, a da im nije lako, potvrduju natopljene košulje, no pošta je isporucena. Sretni su što ne moraju nositi duge hlace, a za osvježenje se snadu.
- Uprava nam je kao radno odijelo osigurala bermude, nosimo vodu sa sobom i, naravno, hvatamo što više hladovine od zgrada da bismo izbjegli užareni asfalt. Radi se od 8 do 16 sati, a na ulice, nakon razvrstavanja pošte, izlazimo oko 10 sati i dok sva pošta nije podijeljena ne stanemo, kaže nam Dario Muškovic, jedan od brojnih pulskih poštara. (Goran ROJNIC)