Euro se trese, a gradani eurozone s nostalgijom se prisjecaju svojih starih valuta, pa tako prema zadnjim istraživanjima više od polovice Nijemaca želi povratak njemacke marke. Može se postaviti hipotetsko pitanje, što bi hrvatski gradani ucinili da euro propadne, u kojoj bi valuti onda štedjeli i koju bi valutu u tom slucaju percipirali kao cuvara vrijednosti? Možda napokon kunu?
- Nema dvojbe da bi se u slucaju raspada eurozone Hrvati vratili njemackoj marki, jer je marka u svijesti naših gradana oduvijek bila percipirana kao oslonac, a euro smo prihvatili jer smo ga doživjeli kao supstitut za marku. Nešto malo je tu ulogu igrala i talijanska lira, no marka je na ovim prostorima bila dominantna, istice ekonomski analiticar Damir Novotny.
Zanimljivo je, dodaje, da primjerice u Rusiji njemacka marka nikada nije zaživjela kao rezervna valuta, vec je tu ulogu igrao americki dolar. Britanska funta, pak, uopce nije profunkcionirala kao rezervna valuta u širem smislu, vec u tu svrhu služe iskljucivo dolar i euro, no da euro kojim slucajem propadne, opet bi se formirale nacionalne valute, i naši bi se gradani zbog snage njemacke ekonomije i tradicije opet odlucili za tu stranu valutu, smatra Novotny.
Kuna je u Hrvatskoj, naravno, službena valuta u kojoj se obavljaju sva placanja, medutim, Novotny drži da bi teško u buducnosti mogla postati više od toga, izmedu ostalog, i jer je «u nadležnosti HNB-a pa se u nju nema dovoljno povjerenja».
K tome, kaže, vodila se politika koja je i dovela do ovolikog stupnja euriziranosti jer smo imali ili još uvijek imamo propise u kojima su cak i prekršajne kazne izražene u njemackim markama. Ako je zakonodavac svojevremeno tako procijenio, onda nije ni cudo da su potrošaci prema domacoj valuti reagirali s nepovjerenjem, zakljucuje Novotny.
Inace, prema istraživanju instituta Ipsos, za markom više žale zapadni od istocnih Nijemaca, a cežnja za bivšom valutom izraženija je kod starijih generacija koje su najbolje godine provele upravo uz marku kao simbol moci njemackog gospodarstva.