Povratak britanskih hard rockera Deep Purple na «mjesto zlocina» - u Zagreb cetvrti put, a u Dom sportova treci - za fanove i one koji su se prošle subote došli uživo uvjeriti da Ian Gillan još uvijek može otpjevati «Smoke On the Water», nije bio traumaticno iskustvo.
Djedice hard rocka i heavy metala, koji u raznim formacijama krstare svjetskim pozornicama još od daleke 1968. godine, dostojno su odradili svojih sat i 45 minuta svirke, sasvim dovoljno za koncerte ove velicine. Fanovi su teško mogli više ocekivati, uz ukupan broj posjetitelja od oko 6.000, iako nabildana setlista sa svjetske turneje može debelo premašiti dva sata.
Vec je uvodna «Higway Star» pokazala kojim ce se tempom odvijati koncert, ali i zašto se purpleovce smatra zacetnicima hard rocka i heavy metala. Posljednjeg pogotovo, koliko god to clanovi benda negirali. Gitarski solo Stevea Morsea, naime, uz sitne se dorade lako pretvori u heavy metal gitarsku onaniju, koja mnogima diže želudac.
Tijekom koncerta još su dva sola - ponovo Morseov, ali i onaj klavijaturista Dona Aireyja, koji svojom grandioznošcu, da ne kažemo grandomanijom, pak pokazuje zašto se bend ponekad smješta i u kategoriju prog-rocka.
Izvrsni instrumentalisti, rijetko samozaljubljeni, Deep Purple ipak najviše fasciniraju legendarnim vokalom Iana Gillana. Šezdesettrogodišnjak možda više ne može potegnuti kao nekad, ali da je njegov glas instrument bilo je svima jasno na glazbenom «prigovaranju» glasa i Morseove gitare na «Strange Kind of Woman».
No uz Gillana, i Morse je jedna od najboljih akvizicija benda, koji na ovaj nacin, dok je u postavi originalan clan jedino bubnjar Ian Paice, može trajati vjecno. Još da clanove pocnu mijenjati njihovi sinovi, kao u Kraftwerku, i obiteljska tvrtka može u osvajanje svemira.
Deep Purple više nisu najglasniji bend na svijetu, to je jasno, i fanovi koji su ih gledali u subotu, a bili su i na zagrebackom koncertu 1975., teško da su otišli s istim osjecajem. Oni koji su preživjeli tvrde da je razglas tada doslovno izazivao mucninu svojom snagom. Mucnine više nema. Kao ni ludila od atmosfere.
No i ako se cini da su kola hitne pomoci na sadašnjih koncertima tamo više zbog mogucih koronarnih problema clanova benda, a manje zbog ozljeda prouzrocenih freneticnim stampedom publike, Deep Purple još uvijek može uzlupati koje srce. A dok to mogu, neka ih.