Htio sam biti virus u sustavu

Nezakcijska ulica (G. R.)
Nezakcijska ulica (G. R.)

"Ono što se ne-smije" naziv je izložbe recentnih radova Roberta Paulette koja je sinoć otvorena u Galeriji Poola, a tome je u podne na istom mjestu, u prisustvu učenika pulske Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna, prethodio razgovor s ovim 56-godišnjim umjetnikom koji je srednju umjetničku školu pod voditeljstvom Ivana Obrovca završio u Puli, a diplomirao 1985. slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Izložba će biti otvorena do 5. siječnja.

Iskustvo sa školskim sustavom

Na pitanje jedne učenice ŠPUD-a zašto je napustio 12-godišnji posao predavača u toj školi, Pauletta je odgovorio: "Moje iskustvo sa školskim sustavom je katastrofalno. Imao sam strašne komplekse prema tome, no istovremeno sam imao sreće da su mi i u srednjoj školi i na fakultetu predavali iznimni profesori, od profesora Ivana Obrovca do profesora Radića i Kulmera. Oni su mi preokrenuli život. To su ljudi koji su moji očevi i majke".

- Htio sam biti virus u tom obrazovnom sustavu koji mi se ni onda, ni danas nije sviđao. Uvijek sam bio za otvorenost i dinamičnost prema novim tehnologijama i znanjima, kazao je Pauletta, dodavši da su mu u pedagoškom radu puno pomogle dvije knjige. Jedna je "Tertium Organum" ruskog matematičara Petra Demjanoviča Uspenskija, koji je početkom 20. stoljeća izučavao četvrtu dimenziju te knjiga "Od iskona do danas" njemačkog autora Jana Gabsera o povijesti ljudskog duha, koji je zastupao tezu da postoji iskorak u svijesti, vidljiv u pojedinim umjetničkim djelima.

U galeriji Poola izlaže četiri nova djela, različita po konceptu, formatu i tehnici.

- U principu sam preselio atelje u galeriju. Ono što se nalazilo na različitim stolovima i štafelajima, preselio sam u galeriju. Tu su dvije slike većeg formata, geometrijske apstrakcije "Cosmicomics", nazvane po zbirci novela Itala Calvina iz 1965. godine, a tu su i dva portreta pokojnog oca. Više sam ga puta slikao za života, a s obzirom da su ga poznavali mnogi ljudi, bilo mi je u redu sada ga izložiti. Ovo je bilo marginalna slikarska prilika naslikati portret umrlog oca. Izlažem i slikopise koje tretiraju društvene toteme i tabue u smislu identiteta, odnosa prema ženama itd. To su kaligrami koje je 1918. izmislio Apollinaire. Sadržaj sam im sveo na minimalne poruke, smatrajući da su tako upečatljivije, pojašnjava autor. Takav mu je sigurno kaligram "Pička je muško".

Četvrti rad "Natural American Spirit" posvetio je kolegi Lovru Artukoviću, s kojim je prije četiri godine zajedno izlagao u Berlinu. Rad je popraćen literarnim tekstom o zajedničkom pušenju tih "prirodnih, ekoloških i politički korektnih" cigareta.

Vanjski i unutarnji faktori

Na pitanje koliko mu se u zadnja tri desetljeća, od diplome do danas promijenio odnos prema stvaralačkom činu, Pauletta je odgovorio da se njemu taj odnos stalno mijenja.

- Pojedini autori znaju imati jednu temu koju onda cijeli život tretiraju. Meni to ovisi o vanjskim i unutarnjim faktorima. Zaljubim se u nešto, to me nosi neko vrijeme pa me prođe i onda radim druge stvari, veli on. Inače, rođeni Premanturac, Robert Pauletta je od 1983. do 1985. godine surađivao u atelijeru Ede Murtića, a 1987. bio jedan od osnivača HDLU-a Pule, kasnije HDLU-a Istre. Godine 2013. osniva Umjetničku organizaciju Robot, te u Puli s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokreće Galeriju Poola. (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter