Veli kolumnist Glasa Koncila da su ovi parlamentarni izbori bili "privid demokracije" i da su "takoder nedvosmisleno još jednom otkrili i potvrdili nakaznost hrvatskoga izbornog sustava koji je u biti, valja se prisjetiti, postavio još SKH - Stranka demokratskih promjena za prve višestranacke izbore, a koji nevjerojatno pogoduje pobjedniku".
Obrazlaže to cinjenicom da je Kukuriku koalicija dobila ukupno tek nešto više od cetvrtine glasova svih gradana s pravom glasa, odnosno samo 41 posto glasova biraca koji su izišli na izbore, a postojeci izborni sustav takav rezultat nagraduje s cak 57 posto zastupnickih mjesta.
Postrance utisak da taj komentator (i taj medij) nije tako lamentirao kad je po istom izbornom sustavu pobjedivala desnica na celu s HDZ-om (k tome, s još nakaznijim brojem zastupnika iz dijaspore), postrance i cinjenicu da aktualni izborni sustav nije postavio ondašnji SKH-SDP nego HDZ-ova saborska vecina 1999. godine, jer valja ipak ponoviti ono što i slijeva, i zdesna, i iz strucne sredine mnogi vec duže naglašavaju: postojece izborne zakone valja promijeniti, osuvremeniti, a i riješiti neke "nakaznosti".
Izbornih sustava ima raznih i oni uvijek nekoga favoriziraju, odnosno s druge strane penaliziraju. Primjerice, spomenuti SKH-SDP je prve višestranacke izbore u Hrvatskoj organizirao po potpuno drugacijem, vecinskom modelu (i to dvokružnom) i, vele arhive, HDZ je tada s 42 posto glasova osvojio 58 posto mandata! Toliko o nevjerojatnom pogodovanju pobjedniku.
Dakako, i aktualni model - proporcionalni s razmjerno malim izbornim jedinicama, visokim pragom i pretvaranjem glasova u mandate po D'Hondtovoj metodi - takoder zna pogodovati pobjednicima, odnosno penalizirati manje takmace cak i do situacije da unatoc prelasku izbornog praga ne uspijevaju dobiti i predstavnicki mandat, što je, držim, nonsens.
Imali smo u hrvatskim parlamentarnim izborima i dva modela mješovitog sustava. Posljednji, iz 1995., u kojem se vecina zastupnika birala po proporcionalnom sustavu s jedne, državne liste, ali s izuzetno visokim izbornim pragom za koalicije (i do 11 posto), a manji broj zastupnika birao se po vecinskom sustavu u (lokalnim) izbornim jedinicama, strašno je pogodovao jakim strankama na nacionalnoj razini.
Konkretno, tada vladajucem HDZ-u koji je, primjerice, u vecinskom dijelu osvojio tri cetvrtine raspoloživih mandata, a u razmjernom s 45 posto glasova 52 posto saborskih mjesta. I tri godine ranije, po mješovitom modelu u kojem je pola zastupnika birano po vecinskom sustavu (ali samo jednokružno, tj. pobjedniku je bila dovoljna relativna vecina), a pola po razmjernom sustavu (s do sada najnižim pragom od tri posto i D'Hondtovom metodom pretvaranja glasova u mandate), profitirao je najjaci - HDZ.
Podaci kazuju da je i tada s 45 posto glasova osvojio 52 posto "razmjernih" mandata, a "vecinskih" cak 90 posto (sjetimo se, uspješno mu se suprotstavio prakticki samo IDS u Istri).
Ipak, potonji mi se model - uz korekciju da u vecinskom dijelu bude dvokružan - najviše svida(o) jer drži u ravnoteži potrebu da parlament bude odraz i ideološke, odnosno idejno-programske orijentacije birackog tijela i njegovih favorita, ali i da bude teritorijalno reprezentativan.
Doduše, zagovornici bipartitne politicke scene i protivnici razmrvljenosti parlamenta, što ga naravno cini nestabilnim, a time i izvršnu vlast koju generira, nisu ljubitelji niskog izbornog praga, niti malih izbornih okruga, ali... nismo svi isti, a Hrvatska je prilicno raznolika zemlja, ne samo zemljopisno i prirodopisno.
Kad bismo (opet) imali vecinsko-razmjerni izborni sustav mogli bismo kao gradani birati i konkretne osobe i odredene politicke opcije. Biranje "svog" zastupnika možda bi poboljšalo i odaziv biraca, što je naravno problem koji se ni s jednim izbornim zakonodavstvom ne može riješiti.
Pritom bi, držim, dobro bilo postaviti i neka formalna ogranicenja poput uvjeta da kandidat u vecinskom okrugu mora imati prebivalište barem godinu dana unatrag (ili više?), a da se te izborne jedinice ne mogu mijenjati unutar jednog izbornog ciklusa da bi se sprijecilo ili ublažilo njihovo politicko namještanje, odnosno izborni inženjering (gerrymandering).
Pritom sam i za smanjenje ukupnog broja mandata. Hrvatskoj je dovoljno i stotinu zastupnika u Saboru. Plus nekoliko reprezentanata manjina i dijaspore koji mogu ostati (dobro je, iz više razloga, da ostanu), ali bi im postotni udio mogao biti i manji od aktualnog. Dakako, u toj situaciji valja omoguciti dvostruko pravo glasa pripadnicima nacionalnih manjina. (Goran PRODAN)
Deset osnovnih stvari koje treba mijenjati u izbornom zakonu
1. uvesti mješoviti izborni model (vecinski plus razmjerni)
2. u razmjernom polovicu zastupnika birati s jedne liste
3. u vecinskom polovicu zastupnika birati po izbornim jedinicama
4. u razmjernom modelu smanjiti izborni prag na tri posto
5. u vecinskom tražiti apsolutnu vecinu glasova (dvokružni)
6. smanjiti ukupan broj mandata u Hrvatskom saboru
7. smanjiti udio manjinaca i predstavnika dijaspore u Saboru
8. vratiti dvostruko pravo glasa nacionalnim manjinama
9. dovesti u red sve nakaradnosti u popisima biraca
10. regulirati pravila promidžbene kampanje i predizborne šutnje
VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA.