Zapošljavanje osoba s invaliditetom bila je tema okruglog stola koji je danas, u organizaciji Društva distrofičara Istre, održan u dvorani Središnje knjižnice u Puli. Uz predsjednika Društva distrofičara Istre Josipa Brkljaču, na okruglom stolu govorili su Denis Lukež, v. d. predstojnice Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područnog ureda Pula, i Damir Sirotić iz Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Pula.
Šuma pravilnika
Okrugli stol privukao je veliki interes osoba kojih se ova tema na bilo koji način dotiče, a iz njihovih pitanja bilo je razvidno da se i na ovom polju učestalo događaju tipični hrvatski apsurdi: ili imamo dobre zakonske propise koji se ne provode u praksi ili imamo loše zamišljene zakonske propise koji su u suprotnosti s realnim situacijama i potrebama. Upravo je to izvor većine nedoumica i nesnalaženja osoba s invaliditetom koje pokušavaju ostvariti neka od svojih prava. Stoga su imali jako puno pitanja ponajviše za predstojnicu Zavoda za mirovinsko osiguranje Denis Lukež, koja ih je upoznala sa širokom paletom mogućnosti.
- Svjesni smo da imamo još puno problema koje treba riješiti, no, zakoni i propisi nisu Sveto pismo, oni se mogu mijenjati i zato ima jako puno aneksa, izmjena i dopuna pravilnika kada se pokaže da to u praksi baš i ne funkcionira tako kako je netko zamislio. U našem sustavu, nažalost, vrlo često jedno pravo isključuje drugo, no uvijek postoje i druga prava koja se mogu zajedno koristiti. Tu su dosta bitne i lokalne zajednice koje mogu samostalno donositi razne odluke unutar svoje socijalne politike i na razne načine olakšati život osobama s invaliditetom ili im dati nekakve povlastice, poručila je Lukež.
Sirotić je istaknuo pak da HGK nema neki poseban dokument kojim bi se regulirala problematika (ne)zapošljavanja osoba s invaliditetom, no provode razne akcije kojima potiču povećanje stope zaposlenosti takvih osoba. Održano je, kaže, dosta prezentacija i radionica s poslodavcima i pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom kojima jer bio cilj upoznati poslodavce s prednostima i mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom. Također je istaknuo da kod nas doneseni propisi otvaraju stotine pitanja umjesto da donose rješenja, pa tako ni sami poslodavci ne uspijevaju dobiti jednoznačne informacije o eventualnim financijskim pomoćima ili olakšicama kod zapošljavanja osoba s invaliditetom, ili kako bi trebali prilagoditi radno mjesto za takve zaposlenike.
I invalidi odlaze
Brkljača je napomenuo i da, suprotno uvriježenom mišljenju javnosti, u Hrvatskoj, pa tako i u Puli, ima dosta pozitivnih primjera iz poslovnog svijeta sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom, te da velike tvrtke nemaju ništa protiv da zaposle takve osobe, posebice ukoliko se radi o nekom radnom mjestu na kojem se dosta sjedi.
- Budući da zaposlenje omogućava financijsku samostalnost i proširuje krug ljudi s kojima svakodnevno komuniciramo, nedostatak i jednog i drugog ozbiljno utječe na naše zdravlje, istaknula je pak gošća skupa Vanna Dominis.
- Znamo kako je u Hrvatskoj teško naći posao čak i zdravim osobama, pa pretpostavljam da je osobama s invaliditetom to još teže. U inozemstvu su stvari ipak malo drugačije posložene, pa mnogi vjerojatno ne misle na osobe s invaliditetom kada govore o broju mladih i obitelji koje su u posljednje vrijeme napustile Hrvatsku "trbuhom za kruhom", ali ima i takvih slučajeva. Na primjer, znam za slučaj jednog slijepog mladića iz Đakova koji ovdje nikako nije mogao naći posao, otišao je u Irsku i odmah se zaposlio na izradi aplikacija za mobitele. U kratkom roku je postao toliko dobar u svom poslu, da sada radi aplikacije i za NASA-u. U drugom slučaju radi se o djevojci iz Varaždina koja je otišla u Englesku i tamo završila fakultet pa doktorirala i sada radi kao psihoterapeut za osobe s invaliditetom. Šteta da nam tako kvalitetni ljudi odlaze u inozemstvo, zaključila je Dominis. (P. SOFTIĆ)