Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju odluke domaceg pravosuda moci ce se osporavati na Europskom sudu pravde (European Court of Justice), najvišem sudu Europske unije koji sjedište ima u Luksemburgu. I ne samo to, od 1. srpnja 2013. jedan ce hrvatski sudac sjediti u prostorijama Curie, kako se taj sud naziva medu njegovim djelatnicima.
Dapace, prije nekog vremena se razmatrala mogucnost da baš s hrvatskim sucem sud dobije i još 12 clanova, cime bi se njihov broj popeo na 40.
No, Europa je tu pala na onome na cemu cesto pada - prevelikoj disperziji država. Naime, kada se pocelo s razmišljanjem kojih 12 država bi dalo suce, došlo je do kaosa, jer nitko nije želio popustiti, a buduci da svaciji glas vrijedi jednako, na kraju je ideja stavljena u mirovanje.
Iako, jednom ce se morati proširiti pogon, jer se zaostatak predmeta vec broji u stotinama, što aktivni suci jednostavno ne mogu stici. Krajem prošle godine bilo je 1.300 neriješenih predmeta, a što je, upozoravaju suci, dvije godine rada a da se ne dobiju novi predmeti.
Dosta toga ovisi i o domacim sucima
I dosad se Hrvatska morala povinovati odlukama medunarodnih sudova, primjerice Haaškog ili Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Medutim, postoji bitna razlika medu ovim sudovima. Medunarodni kazneni sud u Den Haagu oformljen je zbog specificnog slucaja kažnjavanja ratnih zlocinaca na prostoru bivše Jugoslavije. Sud u Francuskoj se, pak, bavi paletom predmeta u kojima je došlo do povrede prava i sloboda zajamcenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Takoder, postoji i razlika u nacinu obracanja. Sudu u Strasbourgu osoba se može žaliti tek nakon što iscrpi sve pravne instance u maticnoj zemlji, primjerice, nakon što je njena žalba odbijena i na Ustavnom sudu. S druge strane, Europskom sudu pravde pitanje o tome je li pravna regulativa u suprotnosti s onom europskom upucuje opcinski ili neki drugi nacionalni sud i to može uciniti vec na samom pocetku sudenja.
Suci Europskog suda zatim tumace odredbe prava EU-a jer zadaca im je osigurati njihovu stalnu i jednaku primjenu u svim zemljama clanicama.
Iako se može zakljuciti da Europski sud osigurava veci stupanj zaštite prava gradana u državama gdje zakoni nisu u skladu s normama i regulativama EU-a, to u praksi nije uvijek lako dostižno. Naime, u konacnici samo o domacim sucima ovisi hoce li pitanje uputiti Europskom sudu. Kad se ono pojavi tijekom postupka na nižim sudovima, suci to cak nisu ni obavezni uciniti dok su najviši sudovi dužni, medutim, ne postoje sankcije, pa nema, zapravo, nikakvih negativnih posljedica za one koji propuste pitanje postaviti sudu u Luksemburgu.
- Lisabonski ugovor regulira da i fizicka osoba može postaviti pitanje Europskom sudu, ali potrebno je dokazati da postoji pravni interes, što je kod opcih akata teško. Zasad takve prakse nema. S druge strane, kad je rijec o odlukama Europske komisije u kojima je navedeno ime i prezime osobe na koju se odluka odnosi, lako je dokazati pravni interes i pojedinci se mogu direktno žaliti, objašnjava Miro Prek, slovenski sudac koji od 2006. radi na Opcem sudu u Luksemburgu.
Upravo Opci sud, koji je poseban sud unutar suda Europske unije, rješava tužbe država clanica i gradana kada su im prava povrijedena nekom od odluka tijela EU-a. Glavna je svrha uspostave Opceg suda bila rasteretiti rad Europskog suda pravde. Danas je Opci sud u prvom stupnju nadležan odlucivati u svim postupcima koje pokrecu pojedinci.
Cuvena kazna Microsoftu
- Ovo je jedini sud na razini EU-a pred kojim pojedinci u smislu pravnih i fizickih osoba mogu podnijeti žalbu ili zahtjev za poništenje pojedinih odluka Europske komisije i drugih institucija EU-a. Ovom se sudu mogu podnijeti i tužbe za nadoknadu štete koju institucije ili službenici EU-a nanesu pravnim i fizickim osobama. Istina, veoma je teško dokazati sve potrebne elemente za nadoknadu štete, ali ponekad stranke u tome uspiju, navodi Prek.
Opci je sud specijaliziran za pitanja konkurencije i tržišnog natjecanja te intelektualnog vlasništva, prvenstveno zaštitnih znakova. U 47 posto žalbi stranka traži da se poništi odluka komisije ili drugih institucija EU-a.
- Slovenija je, primjerice, tražila da se poništi odluka EU-komisije prema kojoj je Slovenija trebala platiti milijun eura jer nije osigurala sva potrebna mjerenja terena koja su bila osnova za isplatu poljoprivrednih subvencija. Najviše žalbi za poništenje europskih konvencija je iz oblasti konkurencije, a najcešce se žale velika poduzeca. Poznat je slucaj Microsofta, koji je tražio da se poništi odluka EU-komisije prema kojoj su zloupotrijebili dominantni položaj na tržištu, napominje Prek. Žalba je odbijena, a Europski je sud pravde softverskom gigantu propisao tada rekordnu novcanu kazne od 899 milijuna eura.
Opci sud obavlja i funkciju drugostupanjskog suda kada rješava sporove specijaliziranog Službenickog suda Europske unije. Ovaj, pak, najmladi, treci Sud Europske unije osnovan je 2004., a odlucuje u sporovima izmedu EU-a i njezinih službenika.