Prva vecer 15. Twin Horna na Monumentima prošla je u žestokoj mješavini rocka i bluesa gdje su led probili mladahni decki iz grupe The Storm. Veliki je broj okupljenih, iako manje od ocekivanog s obzirom na cinjenicu da je ulaz bio besplatan za sve, tako provodio ljetnu vecer razgledavajuci motore, veliki broj štandova sa moto opremom i ispijajuci osvježavajuce pivo. The Storm je uz vrucu vecer dodatno ugrijao publiku mnogim poznatim rock izvedbama i to dostojnim odraslog covjeka, a ne djecacima od 15ak godina. No koliko god odlicni bili, decki iz Storma bijahu tek aperitiv rock spektaklu koji je uslijedio, a kojeg u okvirima okolnosti u kojima se zbio možemo slobodno nazvati epskim.
Zack Dust, Sascha Macek i Jura Geci imena su perspektivnih varaždinskih glazbenika koji cine Voodoo Lizardse, najrockerskije iznenadenje svakom ljubitelju te vrste glazbe, koji su preksinoc pružili bikerima i njihovim gostima dva sata rock i blues žestoke svirke. Pocevši koncert predstavljanjem autorskih djela kao što su odlicne "Kiss, Kiss, Lip, Lip", "Song Of Thirst And Hunger", "Violet Colored Dawn" i "We Drink The Sun", Lizardsi su opravdali famu koja ih prati svojim nimalo "hrvatski rock" zvukom -Lizardsi naime zvuce i izgledaju kao pravi americki hard rock bend stare škole, što je ljubiteljima ovog izricaja nalijepilo veliki bedasti smiješak nasred lica. Nakon autorskih stvari Lizardsima se na bini pridružio njihov prvi gost veceri, renomirani losangeleski session gitarist Jimmy Rip, dugim introm još jedanput dokazavši da se nitko hvalisa kao gitarist, a ovaj se i ima cime hvalisati. Uslijedilo je mnoštvo gitarskih ekshibicija, sjajnih rifova i lickova upletenih u blues rock skladbe poput "Mojo", "Voodoo Brooklyn", "Detroit Jewel", ali i žestoko otprašivši himnicku "Born To Be Wild". Oduševivši publiku glazbom Jimmy Rip nije krio vlastito oduševljene publikom, Hrvatskom i naposljetku samim Voodoo Lizardsima. Usred izvedbe "Honky Tonk Bluesa" Lizardsima se na bini pridružio i njihov drugi gost - Bernard Fowler. Fowler je s lakocom nastavio pirjati uzavrelu atmosferu i dobru vibru nastupa dodajuci svojim vokalom funky i soul note u rock klasike poput Hendrixove "Wild thing".
Nakon Voodoo gušterovog rock maratona odlicnu atmosferu su produžili clanovi grupe Speed - Livio, Luka i Nikica kojima je za mikrofonom gostovao Zoran Mišic. Rockeri iz Belišca i Valpova izveli su repertoar rock klasika, od "Into the fire", "Hush", do odlicne interpretacije "Purple Haze" i "immigrant song", a našla se tu i autorska "Halucinacija". Posvetivši "Cocaine" ovisnicima, Zoran je zaštekao prilikom izvedbe Sabbatove "Paranoid" i Majkinih "A ti još placeš", skladbama koje ocito ne leže njegovom glasu. Ugodno iznenadenje je predstavio mladi basist Nikica odsviravši odlicne bas dionice uz solaže gitarista Livija koji je u jednom momentu naslonio gitaru na skelu od bine što je prouzrocilo ako ništa drugo - neobican zvuk. Dok su djevojke u prvim redovima upijale svaku Zokijevu rijec i gestu, jedan maleni dio mladeg muškog slušateljstva je razonodu pronašao u provociranju benda prostackim gestama i dobacivanjima, radi cega se Speed ne pretjerano profesionalno ponio i pokupio sa bine iako su trebali svirati još dobrih 40 minuta.