Hrvatska je, uz Grčku, Portugal, Španjolsku, Latviju, Litvu i Bugarsku, jedna od sedam zemlja članica Europske unije koja je krizi izgubila više od deset posto radnih mjesta, pokazuje to izvješće Europske komisije o kretanjima na tržištu rada u razdoblju od 2008. do 2013. godine.
I dok je u Hrvatskoj, Bugarskoj i Irskoj nestalo nešto više od deset posto radnih mjesta, u ostalim članicama koje drže vrh ove nesretne ljestvice izgubljeno je više od 15 pa čak i 20 posto radnih mjesta. Samo u pet zemalja, Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Malti i Švedskoj, broj radnih mjesta vratio se na razinu prije krize, dok je u ostalima pao u prosjeku 4,6 posto.
Europsko izvješće potvrđuju i brojke iz aktualnih hrvatskih statistika: broj osiguranika, dakle onih koji plaćaju doprinose za mirovinski staž pao je od prosinca 2008. godine dosad za čak 182 tisuće, broj umirovljenika povećao se za 68 tisuća, a broj nezaposlenih veći je za 120 tisuća.
Posao su u cijeloj Uniji, pa tako i u Hrvatskoj najviše gubili nekvalificirani radnici, oni s nižom stručnom spremom, pogotovu u građevinskom sektoru, ali i prerađivačkoj, posebice, metalskoj industriji. U svim zemljama stradalo je i uredsko osoblje, dok se povećala potražnja za specifičnim zanimanjima u administraciji, a posebno se cijene vještine upravljanja.
Osim gubitka posla vojsku od oko 218 milijuna radnika u Europskoj uniji, što je za 2,6 posto manje nego na početku krize, pogodili su i uvjeti zapošljavanja. Njihova su prava sve manja, pa je od 2008. do 2013. godini čak 58 posto ljudi koji su u tom vremenu zaposleni potpisalo privremene ugovore, ugovore na skraćeno radno vrijeme i ugovore koji nude lošije uvjete od standardnih za to zanimanje.
Iako Hrvatska ne spada u sam europski vrh po takvom zapošljavanju, jer je, primjerice, samo deset posto novozaposlenih zaposleno na skraćeno radno vrijeme, nove izmjene zakona o radu i liberalizacija agencijskog zapošljavanja i to bi mogle izmijeniti.
Takve su ugovore, ističe izvješće Europske komisije, građani Unije uglavnom bili prisiljeni prihvatiti, a kako se ne nazire mogućnost promjene, pitanje je što će biti s profesionalnim razvojem i pravima tih radnika kroz čitav njihov radni vijek.
Ipak, bilo je profesija u kojima je u vrijeme krize rastao broj zaposlenih u Europskoj uniji i riječ je o poslovima za koje se traže posebne ili visoke kvalifikacije. Tako su na samom vrhu zanimanja koja se traže u softverskoj industriji, ali i u zdravstvenoj skrbi.
U zdravstvu, koje u EU zapošljava oko 4,5 milijuna radnika, samo je u 2011. i 2012. godini zaposleno novih sto tisuća radnika. Hrvatska se, primjerice, u to uklapa s novozaposlenim medicinskim sestrama i primaljama. No, potražnja za ta dva zanimanja pada u 2013. godini. Ipak, zdravstvo i njega i dalje ostaju jedan od resora u kojem je najlakše pronaći posao.
Komisija upozorava i na problem koji se događa s migracijom radnika iz tog sektora, što bi u pojedinim zemljama moglo uzrokovati nedostatak djelatnika, a samim time i povećanje nejednakosti u zdravstvenoj zaštiti.
Isto se događa i s IT industrijom jer se primjećuje da je u zemljama zapadne Europe sve manje građana koji upisuju studije koje bi ih nakon završetka dovele do diplome u tom sektoru.
Poslovi su se otvarali i u obrazovanju, gdje još uvijek nude nova radna mjesta, ali na visokoškolskoj razini jer je sve veća stopa onih koji upisuju fakultete.
Zanimljivo je da unatoč desecima tisuća otpuštenih bankarskih radnika po zemljama EU, mladi ljudi s visokim obrazovanjem još uvijek u financijskom sektoru mogu pronaći posao, pa i u zemljama istočne i južne Europe gdje je oporavak nakon krize najsporiji. (J. MARIĆ/NL)