Europska komisija ovoga je tjedna objavila sveobuhvatno izvješće o monitoringu nad Hrvatskom u kojem je pobrojila deset konkretnih zadaća koje Zagreb mora ispuniti do sljedećeg proljeća, odnosno najkasnije do 1. srpnja 2013. godine, kako bi zemlja, prema mišljenju Bruxellesa, bila u potpunosti spremna za članstvo u Europskoj uniji. U Sloveniji - koja još nije ratificirala ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji - prati se razvoj događaja oko hrvatsko-slovenskog spora o tzv. prenesenoj štednji Ljubljanske banke. Rješavanje tog problema slovenska Vlada postavlja kao uvjet za potvrđivanje hrvatskog ugovora. O tom problemu te o ocjenama Komisije razgovarali smo ovoga tjedna s ministricom vanjskih i europskih poslova Vesnom Pusić.
- Vaša je poruka i poruka premijera i predsjednika Republike da bi bilo važno da Slovenija ne bude zadnja koja će ratificirati naš ugovor o pristupanju Europskoj uniji. Zašto bi to uopće bilo važno?
- Zato što su te ratifikacije - općenito, a naročito kad se radi o susjedima, u prvom redu poruke društvima, a ne toliko vladama ili parlamentima. To su poruke temeljnog pozitivnog stava od društva društvu, a mislim da i javnosti to tako percipiraju, pa je s tog stanovišta važno da i društva, naročito susjednih država, primaju i šalju te pozitivne poruke.
Drugi važan razlog je što mi se čini da je proširenje EU-a na Hrvatsku prvo proširenje koje bi se moglo nazvati "proširenje sa zadatkom". Prvi val proširenja na istočnu Europu, 2004. godine, bio je zapravo definitivni kraj Hladnog rata. Drugi, 2007. godine, bio je neka vrsta označavanja ili zauzimanja teritorija, poruka da je Europska unija ovdje, da su tu njezine granice, barem privremeno. Međutim, dosad se nije govorilo o zadaćama koje zemlja na koju se EU proširuje ima u odnosu na svoje susjede. A kad je u pitanju Hrvatska, najviše se govorilo upravo i o tome - da preuzimamo odgovornost za doprinos europskoj perspektivi zemalja jugoistočne Europe, a i mi sami to tako razumijemo.
U tom poslu logičan partner za regiju bila bi nam Slovenija. No, ako se odnosi toliko pokvare, bit će vrlo teško zajednički raditi. I iz tog razloga mi se čini važnim da se to europsko partnerstvo Hrvatske i Slovenije izdvoji od ostalih pitanja koje imamo i s tog stanovišta je važno da Slovenija ne bude zadnja.
- Je li ponašanje Slovenije u zadnja tri-četiri mjeseca dobrosusjedsko?
- Nije to pitanje dobrosusjedstva. Bilo je određenih šumova u kanalu, odnosno raznolikih poruka koje su dovodile do određene zbunjenosti jer nisu bile istoznačne. No, što se tiče rješavanja pitanja Ljubljanske banke, Hrvatska kontinuirano stoji na jednoj te istoj poziciji: mi taj problem hoćemo riješiti i spremni smo, kao što se vidi iz svega što radimo, razgovarati o različitim opcijama.
- Europska komisija objavila je izvješće o monitoringu. Kako bi, prema vašem mišljenju, u tako detaljnom nadzoru prošle, primjerice, Njemačka, Francuska ili Italija?
- Ne znam kako bi prošle. Hrvatska je prvi puta u povijesti EU-a zemlja koja ima tu vrstu monitoringa. Imali smo ga i tijekom pregovora, a nastavio se i od završetka pregovora pa do članstva. Ruku na srce, nisam bila oduševljena što imamo tu vrstu monitoringa, ali gledajući iz današnje perspektive, mislim da je više koristilo nego štetilo. Koristilo je u držanju tempa i koncentraciji na zadaće. Uostalom, to nisu zadaće koje mi ne bismo htjeli, nego je samo pitanje imamo li koncentracije i upornosti da sve to provedemo. Mislim da će Hrvatska ući u EU kao jedna od najpripremljenijih zemalja ikad.
- Smatrate li promašenim ocjene njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung da je nakon Bugarske i Rumunjske još jedna katastrofa na pomolu?
- Pisanje FAZ-a iznenadilo me gotovo isto toliko koliko i njemačkog europarlamentarca Berndta Posselta i slovenskog zastupnika Ivu Vajgla, pa i samog povjerenika za proširenje Štefana Fuelea, koji su svi reagirali opovrgavajući takav stav. Ali, svatko ima pravo slobodno pisati. (Razgovarala Irena FRLAN/NL)
CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.