Hrvatska se priprema za moguće nuklearne prijetnje

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Ministarstvo obrane priprema se za nabavku računalnog softvera ne baš ugodnog naziva. Naime, ovaj mjesec je ponuđena dokumentacija svima zainteresiranima koji bi se javili na natječaj za nabavku softvera za prognozu i prosudbu učinka nuklearno-biološko-kemijskog udara.

Softver zlokobnog imena ne znači da su u Oružanim snagama zaključili kako nam uskoro slijedi kakav grozan napad na državu, već se radi o nabavci potrebnoj zbog regulacije NATO obveza, jer Savez ne želi da se taj segment vojne strukture zapostavi. Ovakav softver, kakav posjeduju sve ozbiljnije vojske svijeta, zamišljen je za stratešku komponentu, kako bi se u slučaju neželjenih napada moglo adekvatno reagirati i ljude na terenu usmjeriti u pravom smjeru.

Hrvatska, što se tiče NBK-obrane već sada ne stoji loše, dapače, Bojna nuklearno-biološko-kemijske obrane jedna je od najopremljenijih u domaćim Oružanim snagama. Posjeduju sve certifikate potrebne za sudjelovanje u NATO misijama, a bili su i djelom NATO snaga za brzo djelovanje.

Uz to, treba napomenuti da je 50. bojna ABKO, koja je prethodila trenutnoj vojnoj formaciji, prva od hrvatskih postrojbi ispunjavala sve potrebne uvjete da bude međunarodno licencirana.

Nuklearne, kemijske i biološke prijetnje su one za koje se ljudi nadaju kako ih nikad neće biti, ali za koje se isto tako uvijek treba biti skroz spreman. Pogotovo u svijetu u kojem se i teroristi tehnološki razvijaju. Baš je taj razvoj doveo do potrebe nabavke ovog softvera, koji se koristi za što brže određivanje udara i posljedica udara takvih napada. Pučki kazano, softver bi trebao procijeniti najprije gdje se u slučaju krizne situacije najvjerojatnije događa prvi napad, a kad se dogodi da operaterima pokaže najvjerojatnije smjerove širenja nuklearne, kemijske ili biološke opasnosti.

Za ovaj projekt predviđeno je do 800 tisuća kuna, a dokumentaciju za prijavu na natječaj mogu preuzeti svi koji imaju potrebne NATO licence. Pri tome, jedan od zahtjeva za softver je da se već koristi u NATO-članicama, a prednost će imati onaj koji se koristi u više država. (D. RADALJAC/Novi list)


Podijeli: Facebook Twiter