Pulski konceptualni umjetnik Pino Ivancic preksinoc je u pulskom Rock Caffeu premijerno predstavio projekt pod nazivom "Hrvatska je država s greškom". Rijec je o polusatnoj rock-noise radiodrami uživo u kojoj je Ivancic, uz bucnu zvucnu podršku pulske grupe Udav, citao dijelove aktualnih angažiranih kolumni autora iz razlicitih novina. Nažalost, uz prilicno nerazgovijetan razglas, a time i otežanu percepciju djela.
Zvucni zid lokomotive koja poput države ide u nepoznatom pravcu stvarali su clanovi Udava Marko Culjat, Nenad Crnjac i Darko Rajic, zakljucivši nastup svojom dobrom i energicnom autorskom pjesmom "Prljave ruke". Nakon Pule, jucer su projekt predstavili u Metelkovoj u Ljubljani. Ovaj projekt, prema rijecima autora, uz bazicno citanje novinskih kolumni, ima razlicite izvedbene varijante - s harmonikašem, orkestrom, videom.
Prilika je to za razgovor s jednim od najpostojanijih umjetnika koji je u rodnoj Puli nailazio više na nerazumijevanje i podozrenje negoli na podršku i priznanje. Skulpturom se Pino bavi još od 60-ih godina; tijekom 70-ih s prijateljima stvara "mental spirit music", a pod utjecajem Beuysa otvara proces "socijalne skulpture".
Osamdesetih djeluje u grupi Gustaph y njegovi dobri duhovi; suradivao je i s KUD Idijotima i Messerschmittima, a 90-ih i u projektu Zhel. Aktivan je na likovnoj sceni, a ponajviše se istaknuo kao jedan od rijetkih protagonista performansa i konceptualne umjetnosti Istre.
- Zašto javno citate novinske kolumniste?
- Citajuci, ustvari, provociram ljude, gradane, auditorij koji na takve tekstove ne reagira nikakvim gradanskim cinom. Citanje je i izraz poštovanja prema autoru i njegovom stavu. To je autorov javni politicki cin, tim više ako je objavljen u mediju koji se tiska u desetinama i stotinama tisuca primjeraka. Citajuci ih javno, izražavam slaganje s tim autorima. Time je njihov stav i moj stav.
- Zašto je "Hrvatska država s greškom"?
- Nama je nakon razdvajanja iz bivše države obecavano da ce to biti lijepa naša, savršena zemlja. Nisu to ostvarili, niti smo ih mi sami kao gradani uspjeli natjerati da zajedno ostvarimo uredeno društvo i državu. Izašli smo prije 20 godina iz zemlje greške ili iz, kako se govorilo, mraka, a u toj obecanoj samostalnoj zemlji greške smo multiplicirali do nakaznosti - od rušenja poduzeca, lopovluka, korupcije, ogromne nezaposlenosti…
- Kakav je Vaš intimni odnos prema razlicitim medijima?
- Slušam puno više radio nego što gledam televiziju, i to najviše RAI3 te vijesti na Hrvatskom radio. No, volim i tu materijalnost koju posjeduju novine. Nije to toliko ovisnost o novini, koliko je to medij s kojim sam odrastao. S novinama možeš podcrtati najintrigantniji, najbolji dio, možeš ih zgužvati i baciti u koš, možeš o vijestima koje donose procavrljati s prijateljima.
- Pokrecu li Vas ili guše novine?
- Ima puno novinara koji iznose jasne i hrabre stavove. Mene to pozitivno pokrene jer svoje frustracije politikom i negativnim dogadajima mogu duhovno podijeliti bar s autorom teksta. Tako vidim da nisam jedina ovca na svijetu. S autorom podijelim i njegovu opravdanu ljutnju ili osjecaj nepravde. S druge strane, najviše me frustrira kad potpuno izostane reakcija na relevantan tekst koji vrišti za promjenom. Institucije su trule i partijski ovisne, no mene zabrinjava najviše dvolicnost gradana koji se jedne strane gundaju, ali samo privatno, ne i javno, ili se na portalima anonimno skrivaju iza "nicka".
- Zašto kod nas izostaje prava reakcija i društveni bunt?
- Aktualni dobar primjer je arapski svijet. Nisu pokrenuli Tunis, Egipat, Jordan nikakvi ideološki ili vjerski razlozi nego prazan želudac i gubitak dostojanstva. Ocito, nismo dovoljno gladni, a niti nam je dostojanstvo dovoljno zgaženo. S druge strane, imamo pola milijuna branitelja i žilav ideološki sklop o državotvorstvu te unutarnjim i vanjskim neprijateljima koji u glavama ljudi planski koci socijalni bunt. Bilo što napraviš, slijede ti optužbe i postaješ izdajica, vanjski ili unutarnji neprijatelj. Tako je bilo i u prošlom sistemu. I to je jako, jako žalosno.
Mladi klonovi politicara su najopasniji po društvo!
- Vjerujete li u bolju buducnost?
- Vjerujem u nove klince. Njih ce zajednicka nevolja natjerati da
krenu u radikalne promjene. Kljucni njihov zadatak je u tome da oni
morati iz svoje mlade generacije maknuti klonove koje su stvorile
vladajuce stranke i u Hrvatskoj i u Istri, klonove koje je stvorila
politicka korumpirana elita. Ti su klonovi najopasniji po društvo. Oni
su kao janjicari: lojalni su, ne razmišljaju i disciplinirano
ispunjavaju sve partijske zadatke jer im je partija, bio IDS, bio HDZ
ili netko treci, dala sve materijalne lagodnosti života. Zauzvrat, ti
mladi klonovi dobrovoljno su se kastrirali u duhovnom smislu.