U ponedjeljak je hrvatskom Ministarstvu poljoprivrede je iz Bruxellesa stigla dugo očekivana obavijest Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske komisije o slovenskom prigovoru na hrvatski zahtjev za zaštitu istarskog pršuta oznakom izvornosti u Europskoj uniji.
U obavijesti, koju potpisuje direktor Uprave Jerzy Plewa, se hrvatska strana obavještava da se iz slovenskog prigovora prva i treća točka smatraju prihvatljivima (što posredno znači da je druga točka odbijena), da o njihovu sadržaju Hrvatska i Slovenija moraju odmah započeti i u roku od tri mjeseca dovršiti savjetovanje odnosno usuglasiti stavove i interese, i nakon toga Hrvatska mora u roku od mjesec dana izvijestiti Europsku komisiju o rezultatima tih savjetovanja.
Ako se sporazum između Hrvatske i Slovenije o uvjetima europske zaštite istarskog pršuta u tom razdoblju ne postigne, obje strane su dužne svoje informacije i argumente dostaviti Europskoj komisiji, koja će tada ocijeniti može li se zaštita istarskog pršuta provesti. Ukažimo na činjenicu da dopis iz Bruxellesa na "savjetovanje" obvezuje Hrvatsku i Sloveniju kao države, a da su dvojica ministara zajedničkom izjavom iz Varaždina tu obvezu prenijela na proizvođače.
O sadržaju slovenskog prigovora izvijestio nas je, odmah komentirajući kakve aktivnosti iz toga mogu proizaći, županijski pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović.
U prvog točki prigovora Slovenci osporavaju odredbu iz predložene specifikacije za zaštitu istarskog pršuta oznakom izvornosti po kojoj se sirovina za istarske pršute (dakle svinje) osim u Istarskoj županiji mogu proizvoditi i na području nekih hrvatskih kontinentalnih županija, tvrdeći da uzgoj svinja izvan Istre negativno utječe na značajke istarskog pršuta kao finalnog proizvoda.
Za eventualne dalje pregovore glede ove točke prigovora Antolović smatra da Hrvatska ima neoborivi argument: kada se pripremala zaštita istarskog pršuta hrvatskom oznakom izvornosti, upravo su tijela Europske komisije pitana za mišljenje može li se u specifikaciji navesti mogućnost proizvodnje svinja u drugim hrvatskim županijama, kao što je uostalom bilo i u daljoj prošlosti, i odgovor iz Bruxellesa bio je tada - pozitivan!
Žele li Slovenci u budućnosti proizvoditi istarski pršut na području slovenske Istre, hrvatsko će stajalište biti da oni to mogu ukoliko prihvate odredbe iz hrvatske specifikacije, odnosno, da uz uvrštenje općina slovenske i talijanske Istre u popis područja gdje se može proizvoditi istarski pršut (naravno, i sirovina za njega), i oni prihvate mogućnost nabave sirovine iz u specifikaciji već navedenih hrvatskih kontinentalnih županija.
Drugu točku slovenskog prigovora je Europska komisija faktički odbacila, jer ju nije navela kao točku o kojoj se treba dalje "savjetovati", a u njoj su Slovenci tvrdili da je "istarski pršut" tradicijski naziv za isključivo tradicijski prehrambeni proizvod odnosno naziv koji se u tradiciji koristi na mnogo širem teritoriju.
Treća točka slovenskog prigovora čini se usko vezanom uz drugu (koja je odbijena): u njoj se Slovenci pozivaju na istarski pršut kao robnu marku koju je u Sloveniji Kras iz Sežane proizvodio i prije nego što je istarski pršut bio prvi put zaštićen u Hrvatskoj, a povrh toga je istarski pršut jedan od tradicionalnih proizvoda koji obogaćuju gastronomsku ponudu slovenske Istre.
Na taj navod Antolović odgovara neprijepornom tvrdnjom da Sežana, otkud god gledali, nije u Istri, te da na području slovenske Istre nema nijednog registriranog proizvođača istarskog pršuta.
S kim će se onda, u skladu za zajedničkom izjavom dvojice ministara, pregovarati? Antolović kaže: "Nadam se da će nam slovensko Ministarstvo poljoprivrede pomoći u nalaženju partnera za pregovaranje o proizvodnji istarskog pršuta u slovenskoj Istri".
A ako se partneri ne nađu, onda će se, u skladu s obvezom naređenom iz Bruxellesa, o tome izvijestiti Europska komisija, pa će zatim biti kako ona odluči. (D. ŠIŠOVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.