Odbor za svjetsku baštinu sastoji se od 21 zemlje članice i sastaje se najmanje jedanput godišnje.
Članice Odbora biraju se pak svake dvije godine na Općoj skupštini UNESCO-a gdje se i ove godine vodila vrlo neizvjesna bitka među 22 zemlje kandidatkinje za 12 slobodnih mjesta.
Izbor Hrvatske u takvo stručno međuvladino tijelo koje odlučuje o baštini svijeta, još je jedna potvrda naše izvrsnosti u području zaštite prirodne i kulturne baštine, ali i visokog ugleda koji uživamo u UNESCO-ovim stručnim tijelima u području međunarodne kulturne suradnje, ističe u priopćenju Ministarstvo kulture RH.
Mandat članova Odbora traje šest godina, no da bi se osigurala adekvatna predstavljenost i rotacija, Opća skupština UN-a poziva države da dobrovoljno skrate mandat svojih predstavnika sa šest na četiri godine te da se ne kandidiraju dva puta uzastopce.
Prema Konvenciji za zaštitu svjetske prirodne i kulturne baštine iz 1972. godine, uloga Odbora je poticati zemlje članice na zaštitu prirodnih i kulturnih bogatstava, razmatrati nominirana dobra za Popis svjetske baštine, raspravlja izrađivanje planova upravljanja i programa izvješćivanja o zaštiti područja svjetske baštine.
Odbor za svjetsku baštinu određuje i korištenje sredstava Fonda za svjetsku baštinu i dodjeljuje financijska sredstva na zahtjev zemalja članica te donosi konačnu odluku o upisu dobara na Popis svjetske baštine UNESCO-a. Također pregledava izvještaje o stanju dobara uvrštenih na navedeni popis te odlučuje o brisanju dobara s istog.
Kako ističu iz Ministarstva kulture, Hrvatska u Odboru želi prije svega pridonijeti očuvanju i zaštiti već upisanih dobara na Popisu, prepoznavanju novih i iznimnih dobara koja tek trebaju biti upisana na popis, te pridonjeti poticanju prekogranične suradnje i promicanju ujednačenog popisa svjetske baštine.
Temelji za to su u dugoj tradiciji zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj koja seže još u 13. stoljeće kada je propisana statutom u gradu Dubrovniku, današnjem lokalitetu s Popisa svjetske baštine.
Institucionalni razvoj zaštite prirodne i kulturne baštine u Hrvatskoj počinje već u 19. stoljeću osnivanjem društava koja se brinu za zaštitu spomenika i prirodnih vrijednosti te se povezuju i surađuju sa svim relevantnim europskim institucijama i stručnjacima.
Konvenciju za zaštitu svjetske baštine do sada je potpisalo 190 zemalja-članica što je čini najpoznatijim i najratificiranijim UNESCO-ovim normativnim instrumentom. Na Popisu svjetske baštine do sada su upisana ukupno 962 dobra - 745 kulturnih, 188 prirodnih te 29 mješovitih dobara.
Republika Hrvatska na Popisu svjetske baštine sada ima sedam dobara: Dubrovnik - Stari grad, Split - Povijesna cjelina s Dioklecijanovom palačom i Nacionalni park Plitvička jezera od 1979. godine, Trogir - Povijesni grad od 1997 godine, Poreč - Episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike od 1997. godine, Šibenik - Katedrala sv. Jakova od 2000. godine i Starigradsko polje na Hvaru od 2008. godine.
UNESCO je osnovan 16. studenoga 1945. godine, a početkom 80-tih godina 20. stoljeća djelokrug rada UNESCO-a proširio se i na područje komunikacija. Sjedište Organizacije, koja ima 195 država članica i osam pridruženih članica, nalazi se u Parizu. Aktivnosti Organizacije provode se i kroz šezdesetak ureda diljem svijeta. (Hina)