Iako u Ministarstvu financija ističu da je još uvijek prerano za odluku koliko će biti vrijedna prva zaduženja u ovoj godini na domaćem i stranom tržištu kako bi se pokrili dugovi koji državi dospijevaju na naplatu u prva četiri mjeseca, a ministar Zdravko Marić oprezan je i oko uvjeta tih zaduživanja, odnosno kamate i ročnosti duga, Vladini proračunski planovi otkrivaju da bi Hrvatska u ovoj godini trebala izdati obveznice ukupno vrijedne 25,4 milijarde kuna.
Od tog iznosa na domaćem bi tržištu država trebala izdati obveznice vrijedne 14 milijardi kuna dok bi preostali dio od 11,4 milijarde kuna trebala prikupiti na inozemnom tržištu. No, neće to biti dosta da se produže zaduženja koja dolaze na naplatu i da se pokrije ovogodišnji proračunski minus od 7,5 milijardi kuna.
Državnom proračunu na naplatu dolazi čak 27 milijardi kuna ranijih dugova, 7,5 milijardi trebaju otplatiti izvanproračunski fondovi, uglavnom cestarske tvrtke, a Ministarstvo financija morat će zanoviti i trezorske zapise, odnosno kratkoročna (uglavnom do najviše godinu dana) zaduženja od oko 17 milijardi kuna. Trezorski zapisi zamijenit će se novim, a uz obveznicu država će za otplatu svojih ostalih dugova kombinirati i kredite i zajmove, uglavnom međunarodnih institucija, a planira i 1,4 milijarde kuna skupiti od privatizacijskih prihoda.
Najnoviji dokument Europske komisije pokazuje da će samo u ovoj godini za održavanje svog javnog duga Hrvatska morati izdati obveznice, trezorske zapise ili podići kredite u ukupnoj vrijednosti 17,2 posto BDP-a, odnosno svega onoga što će stvoriti u godinu dana, što je oko 58 milijardi kuna.
Statistika neumoljiva
Statistika Komisije je neumoljiva i pokazuje da je teret servisiranja duga, izražen u udjelu u BDP-u, u Hrvatskoj najveći od svih članica Europske unije koje nisu u eurozoni, dok u cijeloj Uniji veća zaduženja trebaju tek Belgija, Francuska, Španjolska i Italija. Primjerice, Bugarska treba tek 6,9 posto BDP-a kako bi servisirala javni dug, a Slovenija 12,5 posto. Komisija u svom izvješću ne nudi podatke za Grčku.
Iako u godinama koje dolaze Hrvatska planira smanjivati i svoj deficit i svoj javni dug, analitičari Komisije izračunali su da će u sljedećih deset godina, ako ne dođe do promjena u fiskalnoj politici, odnosno javnoj potrošnji, država stalno trebati između 17 i 18 posto novih kredita, obveznica, trezorski zapisa, samo da bi zamjenjivala stare dugove novima. Činjenica je to koja dodatno pritišće Ministarstvo financija kod izdavanja nove obveznice kojom bi se trebali za početak zamijeniti dugovi koji dolaze na naplatu u veljači i travnju ove godine, ali ekonomski analitičar Željko Lovrinčević ističe da bi ovogodišnja izdanja ipak mogla još uvijek biti po povoljnim uvjetima.
Hrvatska je svoju zadnju međunarodnu obveznicu izdala 2015. godine uz kupon od tri posto, što je zarada na koju svake godine kupci te obveznice mogu računati prije nego ona 2025. godine dođe na naplatu, odnosno prije nego se zamijeni novom. Godinu dana ranije zaduženje je bilo nešto skuplje, odnosno kupon je bio 3,875 posto.
Za očekivati je da će nova zaduženja imati sličnije uvjete tim posljednjim, nego obveznici od 1,5 milijardi dolara koja bi se trebala zamijeniti jer dospijeva na naplatu u travnju ove godine, a izdana je uz kamatu od 6,25 posto. No, ne treba smetnuti s uma da se slično očekivalo i prošle godine, ali je Vlada na kraju odustala od izdavanja obveznice jer su ulagači nudili kamatu od pet posto, spočitavajući Hrvatskoj političku nestabilnost, a ta je cijena Vladi bila neprihvatljiva.
Faktor rizika
Iako vjeruje u povoljne uvjete zaduživanja u sljedećih godinu i pol Lovrinčević upozorava da visoke razine bruto zaduženja, da bi se servisirao javni dug, upućuju na to da i najmanji znakovi političke nestabilnosti mogu pogoršati troškove, odnosno kamate za taj novi dug. Uz to država, ističe on, mora donijeti jasnu strategiju upravljanja javnim dugom, što je ministar Marić već najavio, iz koje će se vidjeti da u višegodišnjem razdoblju planira kontrolirati taj dug i kako će to činiti.
– Za uvjete zaduženja ne bi bili dobri ni stalni politički zahtjevi da se povećava potrošnja, bilo da je riječ o kupnji aviona ili povećanju prava pojedinih društvenih skupina, ali stabilnosti u upravljanju javnog duga opasne mogu biti i obveze koje državi prijete poput sindikalnih tužbi i konverzije franaka, što država do kraja nije riješila, napominje Lovrinčević.
Dodaje da bi situaciju s javnim dugom mogle pogoršati i eventualne promjene tečaja, ako bi slabila vrijednost kune, jer je čak 78,6 posto hrvatskog javnog duga u stranoj valuti. Koliko god bi pala vrijednost kune toliko bi se automatski povećala i glavnica hrvatskog javnog duga. (Jagoda MARIĆ)