Pocevši od 2015. godine Hrvatska ce biti spremna oko jedan posto svoje vode iz bogatih resursa prodavati drugim državama, koje bilježe manjak vode - dio je predizbornog gospodarskog plana HDZ-a, kojim se predvida da ce se odljevom vode iz Hrvatske u budžet natrag slijevati oko cetiri milijarde kuna godišnje.
Kako pojašnjava državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Zdravko Krmek, zemljama Arapskog poluotoka, koje su zainteresirane za kupnju naše vode, sirova, tehnicka voda prodavala bi se za dolar i pol do dva po kubiku, koliko Arapi sada troše na, ekološki im neprihvatljivu, desalinizaciju mora, dok bi na prodaji pitke vode zaradivali i 300 dolara za kubik.
Hrvatska godišnje raspolaže s 26 milijardi kubika vode, a troši oko milijardu kubika. Drugim rijecima, vode imamo daleko više nego nam je potrebno, pitanje je samo kako cemo, i hocemo li dobro, u buducnosti vodom i gospodariti.
Jedna smo od 30 vodom najbogatijih zemalja u svijetu, odnosno treca u Europi, a budemo li svojoj vodi dobar gospodar, napominju strucnjaci, bit ce to naš najvažniji resurs koji ce odrediti naš geopoliticki položaj i znacajno utjecati na gospodarski razvoj.
Za hrvatsku su vodu, prema rijecima državnog tajnika Krmeka, zainteresirani Oman, Katar, Kuvajt i Bahrein, ali i Cipar, Izrael te africke zemlje. Dostupni podaci kažu da se s deficitom vode vec bore Italija, Španjolska i Francuska, s kojima bi se takoder, kad se za to steknu uvjeti, moglo trgovati.
Kad su Arapi u pitanju, koji s vodom kubure oduvijek, u obzir cak dolazi i robna razmjena vode za naftu, pri cemu bi za 150.000 tona vode Hrvatska mogla dobivati oko 60.000 tona nafte.
To je, otprilike, 35 posto od kolicine nafte koju Ina sada godišnje crpi i prodaje u Siriji. Kako predvidaju u resornom ministarstvu, voda bi se iz Hrvatske na Arapski poluotok prevozila u praznim tankerima u kojima nafta otamo dolazi na Mediteran.
Jednako kao što je ideja izvoza vode iz Hrvatske stara petnaestak godina, no sada, u predizborno vrijeme, odjednom oživljava, stara je i ideja da vodu mijenjamo za plin, ako izgradimo LNG terminal.
Kad je Katar prije više godina ozbiljno bio zainteresiran za gradnju LNG terminala u Hrvatskoj, jer plina ima u neogranicenim kolicinama, u Dohi, u koju je putovala i hrvatska delegacija, spomenuta je ideja da se, u zamjenu za prirodni plin, u Katar izvozi voda, i to u istim, reverzibilnim brodovima s rostfrei tankovima, koji bi se proizvodili u 3. maju u Rijeci.
Prekombinirali se s prodajom plina
Hrvatska, kad su njeni prirodni resursi u pitanju, sada vec prodaje prirodni plin, i to Talijanima, kojima se 1996. godine tajnim ugovorom obvezala dostavljati plin iz sjevernog Jadrana po nižim cijenama, u zamjenu za tehnicku izvedbu plinskih polja. Makar bismo s vlastitim plinom mogli pokrivati i 95 posto domacih potreba, zbog podjele plina s Talijanima 40 posto plina moramo uvoziti. Donedavno smo plin kupovali iz Rusije, sada ga pak dobavljamo - iz Italije.