Porezne promjene, prije svega ukidanje olakšica u sustavu oporezivanja dohotka, pogodit ce srednji sloj stanovništva. Ta recenica proteklih je tjedana nebrojeno puta ponovljena iako, zapravo, iza nje ne stoji nikakav utemeljni opis srednje klase u Hrvatskoj.
Logika kazuje kako bi pripadnik srednje klase od svog mjesecnog prihoda trebao moci relativno ugodno živjeti. Pretpostavka je da s prihodima može pokrivati troškove stanovanja, da ima automobil, može otici u kino, kazalište, koncert, kupiti knjigu i da pritom ne razmišlja na cemu ce u kucnom proracunu uštedjeti za tu vrstu troškova.
Sudeci prema dostupnim pokazateljima o distribuciji dohotka, podacima o prosjecnim troškovima kucanstava, iznosu minimalnih troškova života - takav «srednje klasni život» vode tek rijetki gradani Hrvatske.
Prema analizi GfK o kretanju prihoda i troškova u kucanstvima, lani je više od 70 posto kucanstava ukazivalo na nedovolje prihode. Prosjecno hrvatsko kucanstvo u prošloj godini raspolagalo je mjesecno s oko 6.660 kuna, odnosno oko 80 tisuca kuna na razini godine.
Prema subjektivnoj procjeni ispitanih, potrebni prihodi za zadovoljenje osnovnih troškova obitelji trebali bi iznositi prosjecno oko 8,8 tisuca kuna mjesecno. I to je podatak koji vrijedi za troclanu obitelj, dok bi cetveroclanoj obitelji za pokrivanje mjesecnih potreba trebalo oko 11.170 kuna mjesecno.
Tako je, u konacnici, istraživanje GfK pokazalo da obitelji u Hrvatskoj mjesecno prosjecno nedostaje oko 2.140 kuna. Rezultati su pokazali i kako najviša pojedinacna stavka u kucnom budžetu i dalje otpada na hranu i pice, oko 33 posto.
Prema sindikalnim izracunima, troškovi prehrane pojedu gotovo 40 posto sredstava potrebnih za pokrice minimalnih mjesecnih troškova obitelji. Polovicu svojih prihoda kucanstva troše na zadovoljenje egzistencijalnih potreba - hranu i stanovanje. Sindikalni pokazatelji daju još lošiju sliku.
Prosjecna isplacena neto placa po zaposlenom radniku u zemlji, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosila je 5.157 kuna, gotovo 1,5 tisuca kuna manje od iznosa minimalne potrošacke košarice sindikata.
Upravo primjer prosjecno isplacene place pokazuje koliko je sklisko tlo definiranja srednje klase. Kad naš zaposlenik s prihodom u visini prosjecne place otplati prosjecnu ratu stambenog kredita, oko tri tisuce kuna, i plati režijske troškove koji se za stan od 50-tak kvadrata penju do tisucu kuna, za prehranu, higijenu, kulturu, putovanja ostane mu tek nešto više od tisucu kuna.
Definitivno nedovoljno da bi pokrio osnovne potrebe, a kamo li da se nazove pripadnikom srednje klase. Naravno, pretpostavka je da takav zaposlenik nema osobni automobili.