Istraživanje GfK-a o spremnosti gradana da novcanim prilozima pomažu drugima pokazalo je da cetvrtina gradana Hrvatske iskazuje nesebicnost i spremno odvaja dio novca da bi pomogla jako siromašnima i bolesnima.
Istraživanje je pokazalo da opcenito najviše ljudi novcano ne pomaže (nikad i vrlo rijetko oko 92 posto) odredenim udrugama i nevladinim organizacijama, a medu onima kojima se uglavnom ne pomaže su dobrotvorne organizacije (ukljucivo crkvene), sama Crkva za njene potrebe te ugroženi pojedinci, pri cemu od 82 do 85 posto ispitanih iskazuje da ne daje ili tek vrlo rijetko daje novac u te svrhe.
Najmanje je ispitanih koji uglavnom ne daju novac za ciljane humanitarne akcije teško bolesnima, zatim prosjacima na ulici i ciljane humanitarne akcije za jako siromašne - oko 70 posto.
Osobe koje cesto pomažu (mjesecno) dobrovoljnim novcanim prilozima predstavljaju izmedu jedan i osam posto populacije iznad 15 godina starosti. To su, nešto više od prosjeka, osobe u dobi od 55 do 64 godine starosti i oni ciji su prihodi nešto veci od prosjeka.
Druga grupa, koja povremeno pomaže, najrjede daje novac za nevladine organizacije (sedam posto), a najcešce za konkretne humanitarne akcije u kojima se pomaže jako bolesnim osobama (22 posto). Kao davaoci novca su, nešto više od prosjeka, zastupljene osobe iz Zagreba, Dalmacije, Slavonije, zatim šira dobna skupina - od 25 do 54 godine - te oni koji se svrstavaju u višu srednju klasu, pa i u višu klasu.
Najviše gradana iskazuje da daje novcani prilog za ciljane humanitarne akcije za teško bolesne i prosjake na cesti, ciljane humanitarne potrebe za jako siromašne (26), ugrožene clanove šire obitelji (21 posto), Crkvi za njene potrebe (18 posto).