Pijem kavicu danas barem dvadeset puta, a efektivno radno vrijeme mi nije ni pet minuta. Spomenuti je stih Branimir Johnny Štulic otpjevao još prije trideset godina. Pjesma se znakovito zvala "Uvijek ista prica", a njezin naslov, kao i britka kritika ovdašnjeg birokratskog mentaliteta i kulture nerada ("Svi bi u birokraciju, tamo su bolje place"), vrijedi i danas, kao što je vrijedila i tada u socijalizmu. No pustimo Štulica i okrenimo se analizama koje govore da Hrvati malo rade, dok istodobno, kako pjesma veli, radno vrijeme krate ispijajuci kavice.
Prašinu je pocetkom rujna uskovitlalo jedno izvješce Svjetske banke pod nazivom "Izvješce o konvergenciji Hrvatske s EU-om: Ostvarivanje i održavanje viših stopa gospodarskog rasta". U njemu se predlaže "ubrzavanje gospodarskih i socijalnih reformi radi oslobadanja inovacijskog potencijala Republike Hrvatske, ubrzanja integracije RH u svjetsko gospodarstvo i povecanja produktivnosti radne snage". Ono najintrigantnije u tom izvješcu može se sažeti u zakljucak da su hrvatski radnici preplaceni, a istodobno slabo produktivni. Golemi nesrazmjer izmedu placa i efektivnog radnog vremena potkrjepljuje se usporednim podacima prema kojima su place u zemljama poput Madarske ili Slovacke u prosjeku niže i do 25 posto nego u Hrvatskoj, dok im je produktivnost znatno veca.
U Svjetskoj banci smatraju da takvo stanje generira sama država omogucavajuci mnogima da bolje žive od socijalnih potpora nego od rada, a bez ambicije da mijenja postojece stanje. Analiticari Svjetske banke Hrvate - pojednostavljeno i grubo receno - opanjkavaju kao ljencine i neradnike. Analiza cilja na neproduktivnost kao na boljku koju valja lijeciti do ulaska Hrvatske u EU.
No, da se i studije uglednih medunarodnih institucija mogu uzimati s rezervom, pace i nemalom sumnjom, govori svježe izvješce Eurostata, Statistickog ureda EU-a. U njemu, posve suprotno zakljuccima studije Svjetske banke, ispada da radne navike Hrvata ipak nisu tako porazne. Štoviše, prema Eurostatovom izvješcu, zaposleni u Hrvatskoj rade više od prosjeka EU-a. Osim toga, Eurostatovo izvješce potire još jedan zakljucak iz studije Svjetske banke, pa kaže da su Hrvati fleksibilni kada su u pitanju uvjeti njihovih poslodavaca za prihvacanje povremenog rada i rada na odredeno vrijeme. Podaci Eurostata za prvo ovogodišnje tromjesecje kazuju da Hrvati u prosjeku tjedno provedu na poslu 38,4 sata, dok je prosjek EU-a - 37 sati.
Ucestalo se namece teza da Hrvati malo rade jer mnogo sjede na kavama. Cak se i rafalno ispucavanje nalaza Svjetske banke u posljednje vrijeme i u medijima povezivalo s pripremom terena za "odlucne poteze" Vlade koje je navijestila premijerka Jadranka Kosor, porucivši da se u državnim i javnim poduzecima od sada crno piše onima koji ne žele raditi nego i dalje zabušavati. "Kafici su puni i ujutro, i u podne, i uvecer. I promet na gradskim cestama jednako je gust u svako doba dana pa se s pravom može postaviti pitanje: tko uopce radi? Isto tako, kada odemo u inozemstvo, u Bec, Bruxelles ili u Norvešku, gdje sam nedavno boravila, vidimo da nigdje nema toliko ljudi po kaficima kao u Hrvatskoj. To je cinjenica", kaže predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Kneževic.
S druge strane, prof. dr. Hajrudin Hromadžic s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje na Odsjeku za sociologiju predaje kolegij Teorije svakodnevice, ne vidi ništa loše u kulturi kafenisanja po kaficima. Ona je, prema njegovom mišljenju, važan društveni ritual u meduljudskoj interakciji. "Znamo da je Svjetska banka, uz Medunarodni monetarni fond, bastion promicanja modela radikalnog kapitalizma ili neoliberalizma, to jest ideologije transformacije društva u puko tržište", kriticki i kategoricno tvrdi Hromadžic.