Hrvatska radiotelevizija tužila je IDS-ovog zastupnika Damira Kajina zbog toga što je s govornice Hrvatskog sabora 1. travnja 2009. godine izgovorio da se "na HTV-u kupuje gotovo svaka emisija, od Lica nacije do Poslovnog kluba" i traži od njega odštetu u iznosu od 110.000 kuna, uvecanu za zateznu kamatu!
Kajin je s ovom tužbom, koju je pronašao u pošti kad se vratio doma nakon saborske sjednice, novinare upoznao na konferenciji za novinare koju je prvotno kanio posvetiti problemu ukidanja osnovnih škola. Kako se, nakon prvotnih najava ministra Fuchsa i naknadnih tumacenja Ministarstva, problem s mogucim ukidanjem škola pokazao nešto manjim nego što je na prvi pogled izgledao, razumljivo je da je težište pressice prešlo na HRT-ovu tužbu.
Kajin je kazao da ce se odazvati pozivu na sud, no da se cudi kako to da sud ovakvu tužbu nije automatski odbacio, jer drugi stavak 75. clanka hrvatskog Ustava kaže: "Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru". HRT u obrazloženju tužbe navodi da je Kajin iznio neistinite cinjenice koje "vrijedaju ugled, cast i dostojanstvo tužitelja kao pravne osobe", te da u javnosti nije iznio ni jedan dokaz o istinitosti svojih tvrdnji iako je HRT to tražio.
Na pressici je Kajin ocijenio da se HRT ovom tužbom "ruga Saboru, Ustavu i zdravom razumu", dodavši da njega "nitko nece na ovakav nacin disciplinirati" te da je za HRT "bolje da se bavi svojim dubiozama" nego da troši novac na odvjetnike i ovakve tužbe. Upitan hoce li se pozivati na zastupnicki imunitet, Kajin odgovara da ce vidjeti kad dode na sud te izrazio ocekivanje da ce tužba ipak biti odbacena.
Inace, Kajin je najavu ukidanja škola ocijenio kao civilizacijsko nazadovanje, te na pitanje koje je sam postavio - kako se obraniti od ovakvih inicijativa? - odgovorio: "Promjenom vlasti ili autonomijom, kako bi se sacuvala specificnost ovih prostora".
Na rastuce zaduženje hrvatske države Kajin se osvrnuo procjenjujuci da ce deficit i dug još više rasti, a alternative su ili rasprodaja svega ili vracanje na negdašnju razinu javne potrošnje od stotinjak milijardi kuna, te zakljucio: "Ne znate o koje je smrti bolje umrijeti!".