Dr. sc. Irena Hrstić, rođena Puljanka koja je prije godinu i pol došla iz Kliničkog bolničkog centra Rebro u Zagrebu na mjesto rukovoditeljice Djelatnosti za unutarnje bolesti Opće bolnice u Puli, od 18. srpnja na čelu je pulske bolnice kao sanacijska upraviteljica i vodit će je sljedeće tri godine.
Za dva tjedna istječe joj rok da osmisli sanacijski program, godinu dana ima da ga provede u djelo, a potom isto ponovi kroz još dvije godine i potvrdi da bolnica funkcionira i bez novih zaduživanja, unutar sve tanjeg budžeta koji joj odobrava HZZO, a koji je dostatan tek za plaće zaposlenika.
- Koje ste prve poteze povukli kao sanacijska upraviteljica pulske bolnice? Ostajete li i u struci?
- Iza mene je tek deset radnih dana u kojima sam, nakon inicijalnog iznenađenja, kao rukovoditeljica djelatnosti, s dežurstvima koja sam trebala još odraditi, morala prvo reorganizirati svoje aktualne obaveze i zamijeniti samu sebe. Treba još postati pravno valjano, no u planu je da nova voditeljica gastroenterologije bude dr. Nadia Komparić, a rukovoditelj interne dr. Dragan Trivanović. Planiram barem jedanput tjedno ostati raditi u ambulanti i time pripomoći matičnoj struci maksimalno koliko mogu.
- Bolnica se prijavila za sanaciju početkom godine, s bilancom od 170 milijuna kuna duga. Koliko se otad novih dugova akumuliralo?
- S obzirom da smo u sanacijski postupak ušli među tri zadnje bolnice, uz šibensku i dubrovačku, dug pulske bolnice je porastao pa s krajem lipnja iznosi 200 milijuna kuna, od čega 38 milijuna čini kredit. Za plaće 1.303 zaposlenika svakog mjeseca treba nam 13,7 milijuna kuna. Program sanacije podrazumijeva da će država sanirati dugove bolnice, ali po mojim informacijama, ne u potpunosti. Na nama je naći načine kako dalje poslovati bez novih zaduženja.
- Može li doći do ukidanja nekih djelatnosti?
- Po broju korisnika koji joj gravitiraju i po patologiji stanovništva, smatram da u pulskoj bolnici trebaju biti sve djelatnosti koje sada postoje. Imam dojam da je konzumiranje pulske bolnice premalo. Naravno da će neki reći - da, kad ste loši. Ta me rečenica uvijek zaboli, ne samo zato što sam rodom Puljanka, već što iz perspektive nekoga tko je 24 godine živio u Zagrebu i 17 godina radio u Kliničkom centru ne bih rekla da je pulska bolnica toliko loša koliko se može čuti u kolokvijalnom razgovoru u gradu.
Kao što ne mogu sanirati bolnicu u 24 sata, tako ne mogu promijeniti preko noći ni percepciju građana niti se mogu ljutiti na tu percepciju, no voljela bih da zajedno, s optimizmom krenemo u obnovu. Prilika je došla u nezgodno vrijeme - kriza, štrajk, godišnji odmori; početak ne može biti teži, ali se nadam da će tijek i završetak biti lakši. (razgovarala D. PALIBRK, snimio M. ANGELINI)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU