Nekoliko kilometara od Poreca, u Kadumima, zadnjih je godina otvoreno nekoliko ugostiteljskih objekata razlicite ponude i tipova. Najstariji medu njima, nepromijenjena naziva, traje vec 24 godine: gostionica Rina vlasništvo je Rine i Zdravka Anticevica, a posluje u prizemlju obiteljske kuce.
Poznati su po morskoj hrani, ali jednako tako i po tradicionalnoj istarskoj kuhinji. Puno Porecana i ljudi iz okolice odabire baš ovo mjesto za svadbene vecere, rodendanske i druge svecane objede. Zadnjih šest godina, nakon što su prostor iz obiteljskih razloga dali u zakup, gostionicu ponovno vode Anticevici.
Rina posebno hvali izuzetnog kuhara Dragana Mikerevica koji je s njima cetiri godine i konobaricu Maju Anticevic. Dragan je, kaže, u Istru došao nakon što je kuhao u njemackim i luksemburškim restoranima. Dugo je, do njegova zatvaranja, radio u restoranu u Vižinadi, a potom u Funtani. Kaže da svako jelo priprema s jednakom pažnjom, ali najradije spravlja morske specijalitete.
Nakon što smo ih kušali, teško je ne dodijeliti mu visoku ocjenu za hranu pripremljenu na najjednostavniji nacin od svježih i kvalitetnih namirnica. Salata od lignji u blago pikantnom umaku s mrvicom senfa bila je otkrice. Protivno etiketi za stolom, umak smo potocali još toplim kruhom u obliku saca koji je ispekla Rina. U gostionici služe vlastiti kruh, ali u pravilu pecen u štrucama.
- Sve namirnice su domace i sigurne. Riba je uglavnom divlja. Samo ljeti, kada je velika potražnja, ponudu nadopunjujemo uzgojenom ribom iz dubokog dalmatinskog mora. Imamo prvoklasno meso jer mi je brat mesar: janjci su uvijek domaci, kao i teletina ili odojak. Kuharu sam desna ruka u pripremi, osim kad se radi tatarski biftek. Njega pripremam sama, premda po tome još nismo tako poznati kao neki drugi porecki restorani. Treba vremena da se dobar glas pronese, kaže Rina.
I povrce koje služe iz njihovog je vrta, a jelovnike mijenjaju ovisno o sezonskoj ponudi i mašti u kombiniranju namirnica.
- Imamo samo domaci istarski pršut, redovito paški sir, a u posljednje vrijeme i istarski iz Krmeda. Paštu radimo sami, a po narudžbi i carpaccio od mesa i ribe. Odlicno suradujemo s jednim poreckim hotelom, u kojem svoje goste koji ih pitaju kamo poci na dobar objed šalju k nama i redovito se vracaju. Najvece mi je veselje zadovoljan gost pa ne žalimo truda, govori neumorna Rina.
Svježi škampi najbolji su na žaru ili samo skuhani, ali ako ih najviše volite na buzaru, treba ih jesti tamo gdje u njih stavljaju minimum zacina te svježe pomidore ili pelate. Umak mora biti guštož, a opet nježan da ne umanji okus škampi, nego ga potencira. Upravo tako škampe priprema kontinentalac Dragan u Rininoj kuhinji. Ova se gostionica po buzari može ocijeniti kao gurmanima nezaobilazno mjesto. Ali, i po cripnji - vrhunac objeda bio je brancin pod cripnjom, socan, svjež i kompaktan.
Rina priprema i deserte. Ljeti, kaže, tu su fritule i kroštule, uvijek ima tiramisu, a povremeno ponudi i nešto novo. Njena pita od jabuka doziva okuse iz djetinjstva, a svježa, ljetna lambada torta nalazi se i u nekim privatnim bilježnicama recepata.