Rovinjka Vjekoslava Sošic, mlada studentica splitske Umjetnicke akademije, predstavila se u zagrebackoj galeriji Pravi put izložbom koju je naslovila "Portreti". Rijec je o portretima sestre, brata i ostalih clanova rodbine, radova neobicnih dimenzija 210 x 160 cm na kojima se autorica izražava ekspresionistickim stilom. U tehnici tempere na papiru izloženi portreti djeluju monumentalno.
Medutim, ono što fascinira je umjetnicka sloboda mlade umjetnice, sloboda koja inace u mladih umjetnika biva (nepriznato i nepotrebno) sputavana u obrazovanju na likovnim akademijama. Umjetnica je tu hrabrost, zajedno sa slobodom, pretocila u portrete neobicnih i zagonetnih osobnosti slikanih osoba. Gledajuci likovno, hrabrost slobode zaustavljanja ili nedovršavanja crteža slike, poteza kista prilikom slikanja, izbora boje pa sve do kompozicije i kadriranja, elementi su koji pogadaju srž promatraceve svijesti i podsvijesti.
Umjetnica ima, skoro od rodenja, teško oštecenje sluha koje silom prilika namece i drugacije gledanje na stvarnost. Jer ona zna da uz naslikane portrete idu i zvukovi, boja glasa svake portretirane osobe. Ipak, mlada umjetnica istražuje portretirane osobe kroz osobnu perspektivu, bez pozadine, nedovršenih frizura, uha..., bez pripadajuceg glasa! Pokušava naslikati portret sa što manje nepotrebnih dijelova, dokazuje da se slika može stvarati i samo gledanjem, kako tvrdi u tekstu kataloga. Jer ona gleda, a slika se rada pred njenim ocima. Njezina je slika, videna njezinim ocima, bez akademskih konvencija, drugacija slika. Takva slika promatracu pruža potpuniji doživljaj. Slobodna, hrabra, bez vješto i savršeno naslikanih dijelova, koji ne doprinose istinitosti i iskrenosti jer lažni su u savršenosti. A nisu li to ciljevi svake umjetnosti?
Izložba Vjekoslave Sošic ostaje otvorena do 27. studenog.