"Misija Osijek" nije uspjela, nogometaši Istre 1961 poraženi su se vratili kućama i nastavljaju strepiti za prvoligaški život. Domaćin je zasluženo slavio, krenuo agresivno, stvarao šanse, promašaje nadoknadio na vrijeme, pa jedini gol prednosti uspješno očuvao. Naizgled lako, jer Istra je izgledala bezopasno, izgubila utakmicu bez da je pošteno zapucala prema vratima. I to je ono što njihove navijače najviše brine, više i od rasporeda koji im, usput rečeno, baš i ne ide na ruku...
Od prve minute okršaja u Osijeku bilo je jasno da će gosti teško nadigrati domaćina, igrački oslabljeni nisu imali puno toga za ponuditi, već zanemariti dojam i pouzdati se u splet (ne)sretnih okolnosti koji ih je na neki način doveo tu gdje jesu, pa ih sad možda izvede natrag na pravu stazu. Ovoga puta to se nije dogodilo. S druge strane terena ipak se pojavio goropadan Osijek, bez izbora osim da grize i grabi. I takav se suprotstavio "pokrpanoj" momčadi Istre koja osim rezultatskog pritiska igra suspregnuta strahom od novih zdravstvenih problema i potpunog kraha. Želja i vjera i dalje postoje, momcima to nitko nema prava osporiti, ali postaje očigledno da "zeleno-žuti" uza svu taktičku prilagodbu i uložene napore ne mogu pružiti ono što je iznad njihovih (trenutnih!) mogućnosti. Tehničkih, fizičkih i svih ostalih limita koji uzrokuju nastale probleme. Nije to ni osuda, ni presuda, samo činjenično stanje.
U Osijeku je isplivalo na vidjelo ono što je bilo jasno i prije ove utakmice, to da je opravdan strah od napadačke sterilnosti izostankom glavnog topnika, Dejana Radonjića, čovjeka koji je zabio gotovo polovicu ukupnog broja klupskih golova ove sezone. S obzirom da obrana već duže vremena nije karta u adutu, uzaludnima se čine vapaji prema veznoj liniji. Može ona biti najbolja na svijetu kad - nema što povezati. (D. RAMIĆ-KOVAČIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU