Kad su vam podrum i tavan prepuni stvari, kad ne znate više kamo cete smjestiti sve što ste u životu kupili, a ne da vam se baciti, kad morate privremeno iseliti iz stana radi adaptacije ili kad mijenjate stan ili kucu, kad vam zagusti prilikom rastave braka i u ostalim sporednim, ali izuzetno osjetljivim trenucima života - na usluzi vam je hotel za stvari.
Izum dolazi iz SAD-a, gdje postoji mreža od oko 35 tisuca hotela i sad se širi Italijom: pronicljivi poduzetnici ulažu u velike napuštene proizvodne hale pretvarajuci ih u labirint spremišta raznih dimenzija od dva do tri kvadratna metra pa do sto i više, gdje se mogu spremiti stvari na nekoliko dana, na mjesec, godinu, a i više, uz placanje dnevne, odnosno mjesecne najamnine.
Prvi talijanski hotel za stvari (engleski self storage) otvoren je 2001. u Vareseu, a godinu dana kasnije u Milanu je izgraden najveci u Europi ukupne površine 20 tisuca kvadratnih metara. Sistem funkcionira - trenutno su svi djelatni hoteli za robu na talijanskom podrucju od Padove do Milana i Rima zauzeti.
Svako je spremište prepuno robe, u nekima odvjetnicki uredi, privatne lijecnicke ordinacije i ostali pohranjuju arhivu, u milanskom je jedan cetrdesetogodišnjak smjestio i sebe kada je iznenada izgubio posao jer je spremište od tek nekoliko kvadratnih metara jeftinije od sobe ili garsonijere…
Luigi Giovanni Carcano, vlasnik tvrtke Casaforte, koja je izgradila najvece hotele u Milanu i Rimu, hotelima se obogatio i proširio djelatnost u Švicarsku, gdje je spremišta izgradio u Baselu i Luganu.