Iako u Istarskoj županiji palijativna skrb postoji već deset godina, na razini Hrvatske još uvijek ne postoji čvrsto strukturirana i odgovarajuće organizirana skrb za neizlječivo bolesne osobe i podrška članovima njihovih obitelji, dok je mreža timova i ustanova za palijativnu skrb još uvijek nedovoljno razvijena. Zakonska osnova, međutim, postoji još od 2003. godine, kada je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti predviđeno osnivanje prve ustanove za palijativnu skrb. Istra je jedina uspjela dobro organizirati ovu vrstu skrbi, a iskustva s terena na nedavnoj su konferenciji posvećenoj desetljeću palijative u Županiji ovdašnji stručnjaci prenijeli i kolegama iz cijele Hrvatske.
Na konferenciji, koja je okupila više od 330 stručnjaka, sudjelovali su i ugledni predavači iz inozemstva: dr. Nigel Sykes iz Londona, dugogodišnji medicinski direktor prvog hospicija u svijetu St. Christopher's Hospice; profesor Piotr Krakowiak iz Poljske, svećenik i stručnjak s međunarodnim ugledom u području volonterijata u palijativnoj skrbi, te dr. Johann Baumgartner iz Graza, koordinator za palijativnu skrb u pokrajini Štajerska. Po broju sudionika i po širini tema koje su obrađene, bio je to najveći skup o palijativnoj skrbi koji je do sada održan u Hrvatskoj.
Među temama koje su obrađene bile su: palijativna skrb u zajednici, bolnička, psihološka i duhovna te stacionarna palijativna skrb, a održano je šest radionica s konkretnim primjerima i postupcima koje se izvode u bolesnika i njegove obitelji. Palijativnu skrb u Istri pokrenuli su 2005. godine volonteri okupljeni u Ligi protiv raka Pule 2005., no profesionalni mobilni tim u sklopu Istarskih domova zdravlja, uz potporu Županije, postoji četiri godine.
Burza bez adekvatnog kadra
Dr. Diego Brumini, specijalist onkologije i radioterapije, voditelj Službe palijativne skrbi pri Istarskim domovima zdravlja, kaže da usluge palijativnog tima eksponencijalno rastu iz godine u godinu, pa ih je lani tako obavljeno 5.400. U Istri, dodao je, postoje tri stacionara (Labin, Pazin i Umag), svaki s 25 postelja za produženo liječenje koji donekle uspijevaju skrbiti o palijativnim bolesnicima. Hospicij, kao ustanova u kojoj bi se pružala sveobuhvatna palijativna skrb, uz financijsku podršku Porečko-pulske biskupije, počet će se graditi iduće godine uz novu zgradu pulske bolnice. Imat će 14 postelja, volonterski, dnevni i edukacijski centar.
- U Istarskim domovima zdravlja planiramo dograditi stacionar u pazinskoj ispostavi, uz formiranje hospicija s deset postelja. Za taj projekt, koji bi osim dogradnje stacionara stvorio i kvalitetnije prostore za hitnu medicinsku pomoć, već imamo idejno rješenje i pripremamo se kandidirati za sredstva europskih fondova, kaže dr. Ante Ivančić, ravnatelj Istarskih domova zdravlja.
No, palijativnu skrb ne čine kreveti, nego ljudi, i to ne samo profesionalci, nego cijela zajednica, dodaje neurologinja dr. Julijana Franinović Marković, članica Županijskog palijativnog tima. Navodi primjer Poljske, gdje postoji čak 300 hospicija otvorenih u suradnji s Crkvom, a u ovoj vrsti skrbi angažirana je cijela zajednica.
Brumini podsjeća da u hospiciju rade vrlo specijalizirani ljudi s velikim iskustvom koji nedostaju i koje je teško pronaći. Na burzi rada ih, napominje, nema.
- Dosta je teško pronaći nove članove mobilnog tima jer potrebe postoje, ali smo limitirani financijama i nemogućnošću nalaženja adekvatnog kadra. Za liječnike se traži višegodišnje iskustvo u struci, najbolje pred kraj karijere, kao i određena specijalizacija, a to vrijedi i za druge profile. Naravno, važni su i motivacija te empatija. A ljude koji žele raditi s teškim, često umirućim bolesnicima, i koji će to nastaviti raditi i nakon početnih teškoća, vrlo je teško pronaći, objašnjava Brumini. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU