Kasno subotnje poslijepodne odabrali su članovi ForumEndriga da u galeriji Cvajner kroz tradicionalni koncert i izložbu odaju počast velikom pokojnom kantautoru rodom iz Pule koji je kao izbjeglica nakon Drugog svjetskog rata napustio ovaj grad te preminuo na današnji dan prije deset godina. Kratak koncert otvorio je Livio Morosin u pratnji Vedrana Šilipetra izvevši "Elisu" koju je spojio s "Mojen didu" i to je ispalo prilično dobro da bi onda prepustio scenu samom Šilipetru za klavijaturama.
Koncert su uveličala i dvojica vrsnih gitarista koja su nastupala s Endrigom i to Paolo Signore i Rodolfo Cisbani izvevši između ostalog "Te lo leggo negli occhi" koju je Endrigo skladao, iako ju nikad nije snimio, ali zato su ovu pjesmu izvodili i neki drugi velikani talijanske pop scene poput Franca Battiata. Bila je ovo prilika da se oda počast i velikom i nažalost također preminulom hrvatskom kantautoru Arsenu Dediću koji je ujedno bio i veliki Endrigov prijatelj. Signore i Cisbani izveli su "Mani bucate" koju je Arsen pjevao u hrvatskoj verziji pod nazivom "Rasipne ruke", a jednu Dedićevu pjesmu i to "Sve te vodilo k meni" izveo je i Maer, odnosno Valter Milovan u pratnji gitarista Tina Ribarića.
Njih dvojica izveli su i Endrigovu "Numero 34", no izvođenje vjerojatno jedne od najemotivnijih Endrigovih skladbi "1947" koja govori o odlasku iz Pule baš te godine pripalo je Vitu Dundari koji ju je otpjevao u pratnji Signorea i Cisbanija. Kako je objasnio Dundara citirajući Endriga, ta je pjesma priča i o Endrigovoj obitelji iako je tada odlazak iz Pule mladi Sergio koji je imao samo 14 godina doživljavao kao svojevrsnu avanturu.
Iako u toj pjesmi priča o tome kako bi volio da je stablo koje zna gdje je rođeno i gdje će završiti, Endrigo svoj rodni grad nikad nije zaboravio i vraćao mu se. Unatoč, u početku, (pre)malom broju ljudi prostor se ipak popunio i atmosfera je bila odlična.
Koncert i ovo podsjećanje na Endriga uveličano je izložbom 20-ak radova učenika Umjetničke škole "Umberto Preziotti - Osvaldo Licini" iz mjesta Fermo i Porto San Giorgio, između Ancone i Pescare. Oni su izradili crteže i oslikali keramičke tanjure s Endrigovim stihovima i njegovim portretima, a cijela izložba koja je u Puli predstavljena samo jedan dan i kojoj je govorila povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner nosila je naziv "Ci vuole un fiore" kako se zove i udruga kojom predsjedava Lidia Ercoli koja je također prekjučer došla u Pulu. Ona nam je ispričala da je inicirala tu izložbu, pokrenula natječaj nakon čega su odabrani najbolji radovi. (M. RADIĆ, snimio M. ANGELINI)