Hoce li Jakovcic Josipovicu pokloniti cvijece?

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Vesni Josipovic-Jakovcic svaki je dan 8. mart, bar što se tice prodaje cvijeca. Ona je cvjecarica iz Rovinja i vlasnica cvjecarnice Ruža, koja ove godine obilježit ce trinaest godina postojanja.

Vesnu je, medutim, sudbina spojila i s dva poznata prezimena - rodena je kao Josipovic u Banja Luci, a udana Jakovcic u Istri. Tako, eto, vec skoro cetvrt stoljeca živi u ovoj koaliciji, ali tek u zadnjih godinu i nešto dana sve cešce cuje ono: "Ma daj, ti to stvarno?!".

Dok razgovaramo preko pulta, izmedu potrebe kupaca i želje da cvjetni pokloncic dobije raskošni ukras, Vesna i njena pomocnica Daniela samo znaju da ce na današnji dan morati još ranije ustati i cijelog dana biti na nogama da udovolje onim stalnim, ali i onim godišnjim mušterijama, koji 8. ožujka svrate «da odrade i to pa do iduce godine Bog Tone".

- Zbog toga i ne volim baš Dan žena. Nije to samo danas neko pravilo, uglavnom se toga dana nekako od muških ocekivalo da kupe cvijece i otud svi ti razlozi da se odradi obaveza. Jedino što se promijenilo je da poduzeca više ne narucuju na veliko cvijece za svoje zaposlenice, ili oni koji narucuju nekako zaboravljaju platiti, ali zato su vrlo aktivni umirovljenici. Cini se da oni danas jedini slave kad god im se pruži prilika, a i politicari ih se rado drže i potpomažu ih. Njihov izbor su tradicionalni karanfili, diskretno Vesna otkriva svoje cvjecarske tajne.

- Ima li neko pravilo kada se i u kojoj prilici kupuje i daruje neko odredeno cvijece?, pokušavam ponešto i nauciti.

- Ne, kao i filozofiranje o znacaju boja. Ljepota cvijeca je baš u razlicitosti boja, oblika, mirisa i kada se to lijepo složi u oku ugodan aranžman, budite sigurni da ste pogodili. Razloge da se cvijece pokloni ne treba tražiti u prigodi, poput ove, vec u gesti koja govori više od tisucu rijeci, nastavlja Vesna.

- Što cvjecarici Josipovic poklanja muž Jakovcic? Ne valjda cvijece?, pitam stvarno znatiželjan.

- A zašto ne bi?, osjecam znatiželju u Vesninom iznenadenju.

- Pa kad je vec tako zatrpana cvijecem da ne zna kud ce s njim. I onda kako kupiti kod konkurencije kada ti žena doma to isto prodaje, pa onda zna koje je kvalitete, otkud je, koliko košta, odgovaram u nedoumici pred cvjecaricom.

- Kao prvo, poklonu se nikada ne gleda u zube, a zašto muž ili muškarac ne bi ženi, ili svojoj partnerici, nabrao cvijeca, ako je vec problem u kupnji i nošenju gradom da se vidi. Iznenadili biste se koliko muškarci vole kada dobiju cvijece, otkriva svoje male cvjecarske tajne Vesna.

Htjedoh dodati "je li ono kada ga dobiju u glavu", ali s cvjetnih tema vratih se u sferu imena... Vesna, božica proljeca, stvarno je dobila ime po proljecu jer je rodena u ožujku.

Vesna u svojoj Ruži trinaest godina omogucava kupcima male trenutke pažnje koje samo cvijet darovan od srca može pružiti. Pa bilo to i za Dan žena kad se, eto, «treba i to odraditi». Proljece još nije stiglo, ne znam što ce šjor Jakovcic ubrati svojoj Vesni da ne mora u kupovinu. Pa nece se valjda spustiti dolje u prizemlje i samo reci: "Napravi jedan buket za sebe!". Bilo bi to kao da Eskim svojoj Eskimki pokloni frižider.


Podijeli: Facebook Twiter