Vjerojatno nema boljeg sugovornika o ADHD-u u Hrvatskoj od Marka Fereka, predsjednika udruge Buđenje koju je osnovao upravo da bi pomogao u razumijevanju ovog fenomena koji karakteriziraju nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost jer je i sam odrastao kao dijete s ovim osobinama.
- Kao mali u školi se nisam mogao koncentrirati, imao sam jak motorički nemir, u razredu nisam mogao mirno sjediti duže vrijeme, nisam toliko smetao, više sam bio odsutan, u nekom svojem svijetu, glas učiteljice kao da je dolazio iz druge učionice, toliko mi je bio dalek, neuhvatljiv. Zbog toga sam često imao problema u savladavanju gradiva jer nisam znao što se događa na satu pa sam o sebi stvorio lošu sliku da nisam dovoljno pametan, dobar kao i ostala djeca, izgubio sam samopouzdanje i počeo mrziti samoga sebe. U to se vrijeme, prije desetak godina, u Hrvatskoj o ADHD-u gotovo ništa nije znalo. A onda sam jednog dana, kad sam već imao 22 godine, sasvim slučajno na internetu pronašao članak o ADHD-u i dok sam čitao, izgledalo mi je kao da gledam svoj život, sve su moje osobine bile ispisane na toj web stranici. U tom trenutku pao mi je kamen sa srca, sve se posložilo, shvatio sam da problem nije u mojem karakteru, da nisam loš, nego drukčiji i da si mogu pomoći, ispričao nam je Ferek.
Svoje je životno iskustvo, kao i priče drugih osoba s ADHD-om opisao u knjizi "Hiperaktivni sanjari" objavljenoj 2008. godine. Od tada je Ferek gostovao na brojnim seminarima u inozemstvu te sudjeluje u međunarodnim projektima i održava predavanja da bi roditeljima i nastavnicima pokazao koje su osobine i potrebe djece s ADHD-om.
Objašnjava da "hiperaktivni sanjari" imaju drukčiji način razmišljanja, učenja, percipiranja svijeta, a kada okolina odgovori na njihove potrebe, tada naizgled loše osobine poput nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti postaju pozitivne – kreativnost, osjećajnost, znatiželja.
- Djeca s ADHD-om imaju mozak koji zahtjeva jaču stimulaciju pa im je problem funkcionirati u situaciji koja je njima dosadna, koliko god se trudili i željeli, ne mogu se fokusirati. Djeca s ADHD-om često nailaze na nerazumijevanje učitelja, pa čak i roditelja, smatraju ih zločestom, neposlušnom. Dijete s ADHD-om najbolje funkcionira kada radi ono što ga interesira, što voli, tada može biti i uspješnije, produktivnije, brže i lakše savladavati gradivo od osoba bez ADHD-a, ističe Ferek. (piše Maša JERIN)
Hrvatska: Na milijun stanovnika sedam njih koristi lijekove zbog ADHD-a
I u Hrvatskoj raste broj djece koja se tretiraju lijekovima zbog ADHD-a, ali brojke su još uvijek zanemarive u odnosu na svjetsku praksu. Kod nas su odobreni lijekovi Concerta (djelatna tvar: metilfenidat) i Strattera (atomoksetin), oni nisu na listi HZZO-a, a propisuju se djeci starijoj od šest godina. Prema podacima Agencije za lijekove i medicinske proizvode, u 2011. za liječenje ADHD-a izdano je 415 kutija metilfenidata. Kad se gleda potrošnja ovog lijeka ispada da ga je svaki dan koristilo sedam stanovnika od milijun.
CIJELI TEKST PROČITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU