O Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS) većina ljudi ima samo najbolje mišljenje. I svi ih doživljavaju kao nešto što je sigurno tu, pogotovo kad je kakva nesreća u pitanju. No, dobro mišljenje ne rješava probleme, a prava je istina da HGSS već neko vrijeme zapravo "kemija" sa svojim troškovima.
Iako se radi o volonterima koji svoj rad ne naplaćuju, sam sustav HGSS-a, hladni pogon, kako bi se reklo, ipak dosta košta, a novca nema. Razlog tome su lokalne samouprave i uprave u Hrvatskoj, koje unatoč zakonskim obvezama zapravo ne financiraju operativni rad HGSS-a, koji onda mora raditi razne improvizacije samo da očuva svoju spremnost.
Za ilustraciju: grad Varaždin za svoju ispostavu HGSS-a godišnje plaća tek 12.500 kuna. Toliko novca nije dostatno niti za svu godišnju hranu i veterinarske usluge psa tragača koji se nalazi kod ljudi iz ispostave. A troškove goriva za jedno vozilo te najobičnijih režija za prostorije u kojima se nalazi oprema spasitelja da se ni ne govori.
Ni Rijeka se tu nije pretrgala od davanja sredstava: izdvaja se manje od 200 tisuća kuna na godišnjoj razini. Jedan profesionalan vatrogasac grad Rijeku košta na godišnjoj razini mnogo više od tog iznosa.
Pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić kazat će kako su i mediji krivi za donekle krivu percepciju ove službe.
- O nama se piše samo kad su neka spašavanja stranih turista u pitanju, a to je jedan od najmanjih dijelova našeg posla. Rekao bih da 90 posto našeg rada ide na preventivu i edukaciju, a tek deset posto na spašavanje. A od tih spašenih ljudi tek je 20 posto stranih turista, kaže Prizmić, dodajući kako medijima jednostavno nije zanimljivo pisati o spašavanjima naših građana. (D. RADALJAC)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.