Nepravomocnom presudom vijeca kojim je predsjedala sutkinja
Županijskog suda u Puli Dorijana Dolenec Kujundži bivši ministar
turizma Ivan Herak iz Poreca i predsjednik Nadzornog odbora te
suvlasnik Croatia golfa Matej Majic iz Zagreba nakon jedanaest godina
sudovanja oslobodeni su optužbi za kaznena djela zloporabe položaja i
ovlasti te pomaganja u zloporabi na štetu ministarstva turizma 1999.
godine. Sve stranke u postupku imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od
primitka pisane i opsežno obrazložene presude.
Na objavu presude zakazanu za 12 sati u velikoj dvorani suda Herak
je zbog snijega zakasnio 13 minuta dok Matej Majic i njegov branitelj
Cedo Prodanovic iz Zagreba zbog loših vremenskih uvjeta nisu ni došli u
Pulu. Tako su prve recenice kojima je sutkinja obznanila da se Herak i
Majic oslobadaju krivnje za sve tri tocke optužnice saslušali zamjenik
Županijske državne odvjetnice Josip Miletic, Herakov branitelj Predrag
Jošanovic, novinari i fotoreporteri.
Predsjednica sudskog vijeca u kratkom je obrazloženju navela da u
postupku nije dokazano da su Ivan Herak i Matej Majic pocinili kaznena
djela koja im se stavljaju na teret.
- Njihove obrane su suglasne, oni negiraju kaznena djela, a njihove
tvrdnje potkrepljuju dokumentacija u spisu, iskazi svjedoka saslušanih
na raspravi kao i više nalaza vještaka. Stoga ovo sudsko vijece smatra
da optuženicima nije dokazano pocinjenje kaznenih djela za koja ih se
tereti, kazala je Dolenec Kujundžic.
Ivan Herak osloboden je optužbe da je kao ministar turizma,
predsjednik Hrvatske turisticke zajednice i direktor trgovackog društva
Midinvest iz Poreca sacinio plan da sredstvima ministarstva
namijenjenim za promidžbu putem HTZ-a podmire dospjele obveze
Midinvesta u vlasništvu njegove tadašnje supruge Danijele Herak i
Livane d.o.o. iz Darde u vlasništvu Saše Šakica prema Baxmaru u
vlasništvu Joze Nuica.
Heraka se teretilo da je kao predsjednik Turistickog vijeca HTZ-a 28.
listopada 1999. godine inicirao donošenje Odluke o dodjeli pomoci Golf
& Country Clubu Dolina Kardinala u Krašicu u iznosu od 300 tisuca
kuna za golf turnir koji se vec održao od 22. do 24. listopada iste
godine. Teretilo ga se da je kao ministar turizma 3. studenog 1999.
izdao nalog da se HTZ-u doznaci iznos od tri milijuna kuna u svrhu
turisticke promidžbe, znajuci da je 300 tisuca kuna vec unaprijed
namijenjeno Baxmaru putem Croatia Golfa.
Nakon toga su, prema optužnici, 5. studenog direktor HTZ-a Marijan
Bulat i financijski rukovoditelj HTZ-a Stipe Maleš sredstva HTZ-a
temeljem spomenute Odluke Turistickog vijeca HTZ-a i ispostavljenog
racuna Croatia Golfa kojeg je ovjerio drugooptuženi Majic, plasirali
300 tisuca kuna na žiro racun Croatia Golfa iako je odluka Turistickog
vijeca glasila o pomoci Golf & Country Clubu.
Matej Majic osloboden
je optužbe da je prema dogovoru s Herakom 10. studenog 1999. godine
doznacio 260 tisuca kuna, a 18. studenog još 30.000 kuna na žiro racun
Baxmara kako bi se navodno podmirio dug Midinvesta i Livane prema tom
poduzecu.
Do tog podmirenja obveza nije pak došlo, ali državno odvjetništvo je
smatralo da je nakon Herakovog uhicenja da bi se prikrio stvarni razlog
prebacivanja novca, sacinjena lažna dokumentacija o kratkorocnoj
pozajmici, izvodenju radova i cesiji potraživanja izmedu Croatia golfa
i Baxmara.
Ivan Herak i Matej Majic oslobodeni su i optužbe da su pocetkom
studenog 1999. godine sacinili plan kojim bi pri realizaciji Programa
razvitka golfa kao elementa razvoja hrvatskog turizma za sebe i druge
ostvarili znatnu imovinsku korist na racun sredstava Ministarstva
turizma.
Heraka se teretilo da je samoinicijativno odlucio da Ministarstvo
turizma financira sve troškove izrade projektne dokumentacije za 15
golf igrališta do ishodovanja lokacijske dozvole, s time da te poslove
obave trgovacka društva prema njegovom osobnom odabiru.
Konkretno bio je optužen da je nakon dobivenih odobrenja zakljucio
ugovore sa Coin d.o.o. Pula i Zajednickim odvjetnickim uredom Modrušan
i dr. 3. prosinca 1999. s drugooptuženim Majicem zakljucio ugovor o
izradi projektne dokumentacije za ishodenje lokacijskih dozvola za 15
golf igrališta s rokom izrade 30 dana po cijeni od 3.528.000 kuna
uvecano za PDV iako su i Herak i Majic znali da Croatia Golf nije
registriran za takve poslove, da nije PDV obveznik i da u tako kratkom
roku nije moguce izraditi kvalitetnu dokumentaciju.
Prema optužbi Herak je u tri navrata tijekom prosinca 1999. godine
naložio da se iz sredstava namijenjenih subvenciji i turistickoj
promidžbi Ministarstva turizma Croatia golfu isplati 4.300.500 kuna na
osnovu privremenih racuna koje je sastavio i ovjerio Matej Majic. U tim
istim racunima iskazano je i 772 tisuce kuna na ime PDV-a. Majica se
teretilo da je od ukupno primljenog novca iz Ministarstva, sukladno
prethodnom dogovoru, Heraku predao 550.066,09 kuna cime je u konacnici
tvrtki Croatia Golf pribavljena imovinska korist od 3.162.463 kune.
Ivan Herak osloboden je krivnje i po trecoj tocki optužnice kojom ga
se teretilo da je kao ministar turizma nakon što je koncem 1999.
godine, u cilju da dode do gotovine za vlastite potrebe, u sijecnju
2000. godine jednu bianco mjenicu Imperiala Rab ispunio na 250 tisuca
kuna u korist ugostiteljskog obrta Vukadin iz Baderne, ovjerio
vlastitim potpisom i pecatom Ministarstva turizma i predao je Zoranu
Vukadinu.
Navodni Herakov cilj bio je, prema optužnici, da Vukadin unovci mjenicu
i na ime Herakovih ranijih dugova, za sebe zadrži 100 tisuca kuna, te
da preostalih 250 tisuca kuna preda Heraku. Mjenicu je Vukadin pokušao
naplatiti, ali mu to u Fini u Rabu nije odobreno jer nije bila
akceptirana.