Stalno vijece Hrvatske biskupske konferencije (HBK) smatra da prilicno zamršeno pitanje spora izmedu porecko pulske biskupije i benediktinske opatije Praglia oko crkvenog zemljišta na podrucju župe Dajla treba promatrati prije svega kao unutarcrkveno pitanje te se izjasnilo da biskupi ostaju cvrsti u poštivanju odluka Svetog Oca.
"Mi biskupi i dalje cemo - poštujuci razlicitost stavova i mišljenja u raspravama - gajiti i razvijati crkveno zajedništvo. Ostajemo cvrsti u jedinstvu biskupske službe, osobito u poštivanju odluka i u ljubavi prema Svetomu Ocu, Svetoj Stolici te prema raznim crkvenim institucijama, zalažuci se za pravednost i otklanjajuci sve ono što bi moglo narušiti mir medu vjernicima, narodima i državama", stoji u izjavi HBK-a, koja je nakon jucerašnje sjednice Stalnog vijeca danas priopcena javnosti.
Vijece navodi da nije potrebno iznositi sve moguce razloge koji su vodili biskupa poreckoga i pulskoga mons. Ivana Milovana da ne potpiše zakljucni dokument kojim se završavaju višegodišnji pregovori. No, zajkljucuje kako je nužno reci da je Sveti Otac imenovao svoga povjerenika kao potpisnika toga dokumenta da bi se mogle provesti unutarcrkvene odluke kojima se nipošto nije kanilo štetiti poreckoj i pulskoj biskupiji. Upravo suprotno, bez takvih dogovora ostali bi nejasni odnosi medu institucijama unutar iste Crkve, što ne bi pridonosilo rastu u evandeoskome duhu.
Vijece smatra da je spor nastao iz postupanja fašistickoga, a zatim komunistickoga režima koji su proganjali njima nepodobne ljude dokidajuci temeljna ljudska prava, oduzimajuci imovinu pojedincima i institucijama, medu kojima su se našli i benediktinci u Dajli.
Navelo je pritom, kako ne ulazeci u odluke hrvatskih pravosudnih tijela i razloge tih odluka, ostaje cinjenica da je 1999. benediktinska imovina pripala župi Dajla u Poreckoj i pulskoj biskupiji. Ubrzo nakon toga, navodi Vijece, Biskupija i benediktinci opatije Praglia, kao dvije crkvene pravne osobe, znajuci dobro što se sve dogadalo s oduzimanjem i vracanjem imovine, nastoje na temelju kanonskih propisa pronaci najbolji nacin da ono što je vraceno bude pravedno podijeljeno.
Ne želeci ni na koji nacin dovoditi u pitanje Osimske i Rimske sporazume, crkveni su subjekti medusobno iskljucivo željeli doci do pravednosti, pri cemu je razumljivo nastojanje i jedne i druge strane da zagovara vlastite interese.
Nakon što su u rješavanju spora svoj doprinos dale Kongregacija za
biskupe te Kongregacija za ustanove posvecenoga života i družbe
apostolskoga života, izmedu porecke i pulske biskupije te benediktinske
opatije Praglia došlo je do dogovora da se imovina podijeli napola.
Taj
su dogovor zainteresirane strane potpisale u Rimu 17. svibnja 2006.
Buduci da zainteresirane strane nisu mogle realizirati dogovorenu
podjelu, Sveti je Otac 2008. imenovao kardinalsku komisiju koja je imala
za cilj provesti vec raniji dogovor izmedu porecke i pulske biskupije
te benediktinske opatije Praglia. Kardinalska komisija je u studenom
2010. rezultate svog rada predala Svetom Ocu, na temelju kojih je on
donio svoju odluku, navelo je Vijece.
Vijece je navelo u priopcenju da se prije svega obraca vjernicima a zatim i cijeloj hrvatskoj javnosti kako bi se pridonijelo istinitom uvidu u stvarno stanje i otklonio neprimjeren, obmanjujuci i za cijelo društvo štetan pristup.