HAZU: 300. obljetnica smrti Pavla Rittera Vitezovića

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Tristota obljetnica smrti Pavla Rittera Vitezovića (1652.– 1713.) svečano je obilježena danas u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) znanstvenim skupom i predstavljanjem kapitalnog djela hrvatskog jezika, trosveščanog Vitezovićeva rječnika Lexicon Latino-Illyricum.

- Iako preteča i pokretač više ključnih pojava u hrvatskoj znanosti, kulturi i povijesti te pokretač ideja koje su se pokazale plodonosnima, Vitezović ni tri stoljeća nakon smrti nije zadobio pravo mjesto u hrvatskoj znanosti i umjetnosti i namjera našega skupa je da to popravimo, objasnio je potpredsjednik HAZU-a Velimir Neidhardt.

- Pavao Ritter Vitezović nije imao sretan život, cijeli je posvetio hrvatskoj znanosti i književnosti, a umro je kao bjegunac u Beču, rekao je akademik Neidhardt.

Istaknuo je važnost Rittera Vitezovića za razvoj HAZU-a, podsjetivši da su njegove ideje nacionalnog identiteta preuzeli hrvatski preporoditelji, a potom ih je biskup Strossmayer ugradio u akademiju.

Tajnik Razreda za filološke znanosti akademik August Kovačec, čiji je razred organizator obilježavanja obljetnice, naglasio je da je Pavao Ritter Vitezović u svemu nastojao osvijetliti hrvatsku prošlost da bi se u budućnosti iz ostatka ostataka mogle okupiti hrvatske zemlje.

- Objavljivanjem Lexicona otvorili smo vremensku kapsulu u kojoj je on bio skriven 300 godina, rekao je akademik Darko Novaković te dodao da Vitezovićevo jezično blago nije više tek zaštićeni arhivski primjerak, već može biti dostupno svima.

Akademik Josip Bratulić smatra da bi hrvatski preporod bio dovršen u drugoj polovici 18. stoljeća da je Lexicon izišao kad je napisan. Malo je knjiga u hrvatskoj kulturi tako važno kao ovaj Lexicon, kazao je Bratulić.

Pavao Ritter Vitzezović (Senj, 7. siječnja 1652. – Beč, 20. siječnja 1713.) bio je povjesničar, diplomat, geograf, politolog, heraldičar, književnik, leksikograf, jezikoslovac, tiskar, pisac po profesiji i vokaciji, sudionik brojnih tadašnjih diplomatskih akcija kojima su se rješavala pitanja razgraničenja kršćanskih i osmanlijskih zemalja. Pisao je hrvatskim i latinskim jezikom: od hrvatskih djela najznačajniji je njegov spjev "Odiljenje sigetsko" u kojem se tematizira Sigetska bitka, a od latinskih stihovani spjev "Dva stoljeća uplakane Hrvatske". (Hina)


Podijeli: Facebook Twiter