Nakon što su prošlog ljeta u klubu Uljanik odličnu svirku održali Biohazard, ove godine na Viva La Pola! ponovno dolaze legende, a to su očevi NY hardcore metala Agnostic Front. U Pulu dolaze pjevač Roger Miret, gitaristi Vinnie Stigma i Craig Silverman, basist Mike Gallo te bubnjar Pokey Mo. Uz njih, u ponedjeljak na koncertu koji počinje u 20 sati, nastupaju Convict iz Belgije te pulske snage Anger. Ulaznice u pretprodaji koštaju 120 kn, a mogu se nabaviti u klubu Uljanik, Rock Caffeu, caffe barovima Mimoza i Bass.
Počelo je prije 35 godina
Agnostic Front premijerno će u Puli i na ovim prostorima, uz najbolje stvari iz dosadašnje karijere s prethodnih deset studijskih albuma, predstaviti i najnoviji album "The American Dream Died" objavljen ove godine za Nuclear Blast Records.
Bend su 1980. u New Yorku osnovali gitarist Vinnie Stigma, basist Diega i bubnjar Rob Krekus. Nakon učestalih promjena postave, 1982. na mjesto vokala dolazi Roger Miret, Ray Barbieri sjeda za bubnjeve, a Adam Mucci uzima bas te ostvaruju prva diskografska ostvarenja "Victim In Pain", zatim "Cause of Alarm" na kojemu su surađivali s Peterom Steelom, pa "Liberty and Justice For…" te "One Voice". Prvih nekoliko albuma danas su apsolutni klasici žanra.
Bend zadnju svirku održava 20. prosinca 1992. u CBGB-u, no 1996. se na inicijativu Stigme i Mireta ponovno okupljaju, te s novom postavom 1998. objavljuju album "Something's Gotta Give", da bi 1999. uslijedio "Riot, Riot, Upstart". Slijede albumi "Dead Yuppies", "Another Voice", a 2006. objavljuju DVD "Live at CBGB" kojim su proslavili 25 godina postojanja. Naredne godine izlazi "Warriors" koji unosi nove stavke u zvuku, s više crossover thrasha, a 2009. izlazi remasterizirano izdanje albuma prvijenca "Victim In Pain".
Album "My Life My Way" objavili su 2011., da bi ove godine stigli do jedanaestog studijskog albuma "The American Dream Died" s kojega je objavljen singl i video "Never Walk Alone" u kojemu gostuju Freddy iz Madball, Lou iz Sick Of It All i Toby iz H2O.
Ove godine je započela i produkcija dokumentarnog filma "The Godfathers Of Hardcore" koji na vrlo otvoren i iskren način govori o 35-godišnjoj karijeri benda, odrastanju na opasnim ulicama New Yorka, nastanku scene, te utjecaju Mireta, Stigme i njihova benda na mnoge svjetski poznate glazbenike kao što su između ostalih Kirk Hammett, Scott Ian i Phil Anselmo te bendove Madball, Sick Of It All, Hatebreed i druge.
O glazbi, hardcore sceni i nekim životnim iskustvima ispričao nam je Roger Miret.
- Je li američki san zbilja mrtav? I zašto?
- Naslov ploče je više izjava o stanju ustavnih prava Amerikanaca. Ne s materijalističke strane gdje je, naprotiv, taj san vrlo živ. Pričamo o malim kutovima gdje našu slobodu i pravdu polako osporavaju i uklanjaju.
- Koji je vaš životni san?
- Iskreno, mi živimo taj veliki san da putujemo kroz puno različitih zemalja i da upoznajemo nove ljude po cijelom svijetu. Mislim da su naši snovi jednostavni i realistični.
- Ima li ime benda ikakve veze s vašim religijskim ili nereligijskim stavom, ili ste ga odabrali tek tako, bez nekog posebnog razloga?
- Agnostic znači kada u nešto sumnjate dok to ne vidite svojim očima. Može imati religijsko značenje ali to nije bila osnovna ideja. To je više značilo da trebate propitivati sve i vjerovati u to kada to vidite. Front znači više od imena benda, to se odnosi na pokret.
- U vašim pjesmama kažete da se osjećate potlačenima. Zašto i tko vas tlači?
- Govorimo o potlačenosti i načinima kako da se ona savlada. Dosta tih osjećaja dolazi iz naše mladosti i iskustva od putovanja po svijetu gdje smo svjedočili tom tlačenju. To je potlačenost u dnevnom obliku od strane drugih ljudi, koja se osjeća na poslu a koju u većem obimu provodi i vlast.
- Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili odrastajući na ulicama New Yorka?
- Najveća lekcija je bila preživljavanje na ulicama. New York City u kojem smo mi odrasli je bio nasilan i svirep pa smo se morali ujediniti da bi ostali na nogama. Bile su to prave opake ulice ali prevladali smo sve to. Danas to ne postoji u New Yorku.
- U pjesmi "For my family" kažete da ste udahnuli život jednom pokretu. Kako danas gledate na taj pokret nakon što je odrastao?
- Hardcore je naše dijete i mi ga obožavamo! Kod djece nikada ne znate u što će se pretvoriti! Neka su dobra, neka su loša ali govorimo o tome da povezujemo našu obitelj po cijelom svijetu!
- Glasate li na izborima i, općenito, koliko vas sve u bendu zanima politika?
- Neki, većina nas glasaju na općim izborima i manjim lokalnim izborima. Četvero od nas pet imaju djecu i jako se brinu sa za svoju budućnost kao i za budućnost u generalnom smislu. Nažalost, politika je uništila šanse da dobri ljudi zauzmu važne položaje i naprave stvari boljima ali pretpostavljam da je tako u cijelom svijetu. U pravilu govorimo o društvenoj politici, što se događa oko nas na dnevnoj bazi, ali osvrnemo se i na globalnu politiku. Ali najviše volimo biti glazbenici i raditi dobre koncerte!
- Kada dođete u Europu, vidite li neku razliku od SAD-a kada se radi o ljudima koje srećete, publici, koncertima na kojima svirate?
- Uvijek sam osjećao da je europska scena općenito otvorenija i da više brine za pravu, izvornu glazbu. Postoje i ovdje sličnosti sa SAD-om, ali muzike i pokreti nažalost se prebrzo mijenjaju i pretvaraju se više u neki trend, no pravi, izvorni ljudi postoje u cijelom svijetu i na njih mi usmjeravamo našu poruku.
- Kada svirate, što taj nastup mora imati da kasnije možete reći "Vau, to je bilo sjajno, napravili smo odličan koncert"?
- Najčešće čistu energiju! Puno energije, zatim da publika pjeva s nama ali najviše od svega mora biti strasti.
- Što vas motivira, što vas pokreće u životu i glazbi?
- Moja strast. Ovaj pokret je uvijek bio moj dom, a nikad samo puki imidž. Kroz ovaj pokret našao sam velike prijatelje i hodao dugim stazama kako bih si stvorio život, podigao obitelj i dobio djecu koju obožavam. Tako da je hardcore moja motivacija. (Mladen RADIĆ)